CRNO MORE (lat. Pontus Euxinus, grč. Mauri Thalassa, rus. Černoe more, tur. Kara Deniz), najistočniji dio Sredozemnog mora, koji se proteže između istočne Evrope, Kavkaza i Male Azije od 40°55´ do 46°30´N i od 27°3o´ do 41°45´E; obuhvaća površinu od 453.000 km². Na sjeveru od Crnog mora nalazi se Krimskim poluotokom odijeljeno Azovsko more, a na jugozapadu je C. m. spojeno Bosporom, Mramornim morem i Dardanelima sa Sredozemnim morem. S Azovskim morem veže ga prolaz Kerč—Jenikale.

Morfološke karakteristike i geološki sastav. Obale Crnog mora veoma su različne. Na jugozapadu je obala od rta Rumeli do Koliokra umjereno visoka i obrubljena gorjem, a odatle prema sjeveru (uključujući i dunavsku deltu) plosnata i niska, ispinjući se lagano prema Krimu. Na zapadnoj i sjevernoj obali ima mnogo estuarija i obalnih jezera (limana), koja su nastala od nekadašnjih zaljeva, odijeljenih od mora pješčanim prudovima. Najpoznatiji je Dnjestarski liman dubok 2,7 m, što ga s Crnim morem spaja prolaz dubok 2—3 m; zatim Dnjeparski liman dubok 6 m sa 7,3 m dubokim prolazom do mora. Istočna i južna obala Crnog mora te južna obala poluotoka Krima strme su i visoke, napose u srednjem dijelu Kavkaza i u istočnom dijelu Anatolije. Izobata od 200 m omeđuje kontinentalni šelf te se nalazi vrlo blizu sjeveroistočnoj i južnoj obali Crnog mora, na zapadu nalazi se oko dvadesetak milja udaljena od obale, a na sjeverozapadu i sjeveru stotinu milja. Sjevernu obalu prema tome okružuje širok šelf, kojemu pripada i prosječno 14 m duboko Azovsko more. Udaljenost između izobate od 200 m i 1000 m nigdje ne premašuje 10 milja, što znači da dno Crnog mora od šelfa prema dubini od 1000 m silazi vrlo strmo i brzo. Nagib između izobate od 1000 m i najdubljeg dijela Crnog mora je blag. Izobata od 1500 m zaokružuje dubokomorsku zavalu od 2240 m dubine. Dno joj je.gotovo posve ravno, pokrito tamnom ilovačom, i sadrži u sebi željeznog sulfida. U zapadnom dijelu Crnog mora jedan litoralni basen, dubok do 30 m, okružuje otok Zmeinyj (Insulu Serpilor). Otok je nastao naplavinama Dnjepra, Buga, Dnjestra i Dunava. Sam Dunav donosi godišnje oko 75 mil. t različnih nanosa. Mnoge velike rijeke utječu u Crno more; na zapadu Dunav i Dnjestar, na sjeveru Bug i Dnjepar, na istoku Kuban' i Rion, a na jugu Coruh i Kizilirmak. Na cijelom području Crnog mora samo su tri otoka: Zmeinyj oko 40 km sjeveroistočno od ušća Dunava, Berezan' na ušću Dnjepra i Kirpen (Kefken) 92 km istočno od sjevernog ulaza u Bospor.

Zavala Crnog mora nastala je tektonskim pokretima, koji su se razvili u najmlađem tercijaru u istočnom dijelu Mediterana. U starijem tercijaru bila je ona dio velikog bočatnog Pontskog mora, u kojem je fauna bila veoma slična fauni današnjeg Kaspijskog jezera, što je dokaz, da u to doba još nije postojala veza između Crnog mora i Sredozemnog mora. Potkraj pliocena i na početku kvartera dobila je zavala Crnog mora velikim prolomima suvremene konture, koje su se u sjeverozapadnom dijelu nešto promijenile zbog goleme sedimentacije riječnih nanosa za vrijeme pleistocena. Spuštanje cijelog crnomorskog područja u mlađem kvarteru bilo je od odlučne važnosti za oblikovanje obala i razvitak Bospora. Izdignute obalne terase u Traciji i Maloj Aziji dokazuju, da su se obale izdizale i u najmlađe geološko doba.

Posebno mjesto medu svjetskim morima zaprema C. m. zbog fizikalno-kemijskih svojstava vode, napose zbog znatnih količina sumporovodika (H₂S) u dubinama ispod 200 m, zatim zbog znatne precipitacije kalcijeva karbonata i odsutnosti kisika. Stoga u dubini ispod 200 m uopće nema živih organizama osim nekih sulfobakterija, a to je jedinstvena pojava u cijelom svjetskom morskom području. Znatne količine sumporovodika u Crnom moru nastale su, prema teoriji N. Andrusova, nakon proloma Egejskog kopna, koje je još početkom kvartera spajalo Malu Aziju i Balkanski poluotok, i nakon formiranja Bosporskog tjesnaca, kad je niz njegovo dno nahrupila u Crno more veoma slana voda iz Sredozemnog mora i potpuno uništila faunu, koja je u Crnom moru bila prilagođena bočatnoj, odnosno manje slanoj vodi. Drugo tumačenje ove pojave osniva se na sadašnjim fizikalno-kemijskim svojstvima vode. Crno more prima naime daleko više slatke vode od kiše i rijeka, nego što je gubi isparivanjem. Dunav sam donosi prosječno godišnje oko 228 milijarda m³ vode, a za kišnih godina i do 342 milijarde. Kad voda Crnog mora ne bi otjecala Bosporom, njegov bi nivo porastao godišnje za 0,3 m. Zbog neprestanog pritjecanja slatke vode salinitet površinskog sloja relativno je malen, a u centralnom dijelu Crnog mora iznosi 19‰ (u Sredozemnom moru 37,39‰). Uz bugarsku i rumunjsku obalu salinitet iznosi oko 16‰, kod Odesse 10‰, a pred deltom Dunava 9‰. Za vrijeme poplava, u proljeće, morska je voda na desetke kilometara od ušća velikih rijeka slatka i puna slatkovodnih riba. Isto je tako malen salinitet (18—20‰) i u srednjem sloju morske vode, koji dopire do dubine od 200 m, a nastaje silaženjem hladne zimske vode s površine mora. U dubinama ispod 200 m dobiva Crno more slanu vodu strujanjem iz Sredozemnog mora kroz Bospor, pa tu salinitet premašuje 22—23‰.

Te razlike u salinitetu pojedinih slojeva vode uvjetuju i njihovu gustoću, na koju povoljno djeluje i temperatura morske vode. Prosječna mjesečna vrijednost temperature površinskog sloja (0 m) na profilu Krim—Inebolu (Anatolija) iznosi u ožujku 7,6°, a u kolovozu 22,3°; u dubini od 25 m temperatura je u ožujku 6,9°, a u kolovozu 15,6°; u dubini od 100 m temperatura je u ožujku 8,6°, u kolovozu 8,2°, a u dubini ispod 200 m 8,8°—8,9°. Prema tome je razlika u temperaturi vode (za vrijeme ljeta) između površine i dubine od 50 m oko 12⁰. Od tog sloja temperatura se lagano povećava sve do dna. Godišnje kolebanje temperature može se opaziti sve do 200 m dubine, a ispod te dubine nema godišnjih kolebanja temperature, ona ostaje tokom cijele godine konstantna. Prema tome se najhladnija voda u Crnom moru ne nalazi na dnu kao na otvorenim morima i oceanima, nego u dubini od 200 m. Stoga se hladna zimska voda ne može spustiti ispod ovog sloja, pa nema nikakve vertikalne cirkulacije, koja uvjetuje aeraciju vode (apsorbirani kisik ne može se transportirati u veće dubine), te je sloj od 180 do 200 m dubine ujedno i granica životnih uvjeta Crnog mora. Odsutnost kisika u tim dubinama djeluje povoljno na razvitak sumporovodika, koji okužuje dublje dijelove Crnog mora. Lebedincev je utvrdio, da na 100 l vode u Crnom moru kod temperature od o° i normalnog pritiska od 1 atm količina sumporovodika u dubini od 182 m iznosi 33 cm³, u dubini od 365 m 222 cm³, u dubini od 1737 m 555 cm³ i u dubini od 2166 m 655 cm³.

Klima. Atmosferske prilike Crnog mora ovise o kretanju depresija s područja Sredozemnog mora, napose od listopada do travnja. Obično se one kreću od zapada prema istoku (preko Grčke i Mramornog mora) ili s Jadrana preko Madžarske i Rumunjske, te prethode toplim jugoistočnim ili južnim vjetrovima. Snažni vjetrovi sa sjevera, sjeveroistoka i sjeverozapada donose veliku hladnoću, iako su kratkotrajni. Jugoistočni ugao Crnog mora ponešto je zaštićen Kavkaskim gorjem od sjevernih i sjeveroistočnih vjetrova. Ljeti su depresije rjeđe i slabije, pa je i vrijeme prema tome stalnije i ljepše. Ljetne su temperature za cijelo područje Crnog mora gotovo jednake (prosječno 22° do 24⁰ u srpnju i kolovozu). Temperatura mora nešto je niža od temperature zraka, pa su izoterme gotovo paralelne s konturama obale. Zimi temperatura opada vrlo naglo od juga prema sjeveru, izuzevši južnu obalu Krima. Razlika u temperaturi između Carigrada i Nikolaeva u siječnju iznosi 9⁰, a između Trabzona i Taganroga 13°. Siječanj je najhladniji mjesec. Najviše oborina ima istočna obala; tako Batumi (2419 mm) ima sedam puta više kiše nego Nikolaev (376 mm) na sjevernoj obali. Najvlažnija doba su jesen i zima. Na južnoj obali pada manje kiše. Ovdje su južni vjetrovi suhi, a kišu donose većinom sjeverni vjetrovi, koji su najčešći zimi. Samsun ima godišnje prosječno 719 mm oborina. Na zapadnoj je obali maksimum oborina u mjesecu lipnju. Prosječna godišnja množina oborina iznosi u Carigradu 733 mm, Burgasu 584 mm, Stalinu (Varni) 518 mm, Sulini 389 mm i Braili 430 mm. To su većinom oborine, koje donose ljetne oluje. Snijega ima od studenog do ožujka. Sjeverna obala vrlo je oskudna oborinama. Kiša pada samo za ljetnih oluja. Prosječna godišnja množina oborina iznosi u Odessi 392 mm, u Sevastopol'u 363 mm, u Kerč'u 376 mm, u Taganrogu 421 mm. Klima je slična kontinentalnoj pa je obilježena jakim godišnjim kolebanjima temperature, čestim i gustim maglama, olujama i jakim vjetrovima. Stoga Crno more nije osobito povoljno za brodarenje. Izuzetak je samo južna obala Krima, gdje je klima slična sredozemnoj. Crno se more zaleduje redovno u svom sjeverozapadnom dijelu i oko Azovskog mora. U sjeverozapadnom dijelu led se pojavljuje zimi od rta Tarhanakut na Krimu pa do Zmijskog otoka. Limani su redovno svi zaleđeni, kao i njihovi prolazi do mora. Kod Odesse je more redovno zaleđeno 16—20 dana, a tijesni Kerč' 41 dan. Luka Herson zatvorena je zbog zaleđena mora oko dva mjeseca (siječanj i veljača). Tjeran južnom strujom, led često dopre i do Bospora.

C. m. dobilo je ime zbog boje, koja je, za razliku od boje Sredozemnog i Egejskog, mnogo tamnija. Turci, za razliku od Crnog mora (Kara Deniz), zovu Egejsko more Bijelim morem (Ak Deniz). Prozirnost vode Crnog mora mnogo je slabija od vode Sredozemnog mora zbog golemih količina vode, što ih rijeke s kopna donose u more. Voda u zapadnom dijelu Crnog mora prozirna je samo nekoliko metara u dubinu, a u Sredozemnom moru i do 30 m.

Morske struje. Glavni faktori, koji u Crnom moru određuju smjer struja, jesu: bosporska struja, koja površinom istječe iz Crnog mora u Sredozemno, zatim voda, koja se rijekama izlijeva u more i koja zbog rotacije Zemlje zaokreće nadesno, i konačno vjetrovi. Jedan dio vodenih masa, koje ne mogu otjecati Bosporom u Sredozemno more, struji prema obali Anatolije, gdje se stvara struja prema istoku, koja protječe paralelno uz obalu. Ova se struja dijeli u dva ogranka, od kojih prvi struji prema južnoj obali Krima, a drugi teče uz anatolijsku obalu dalje prema Kavkazu. Kad prvi ogranak stigne do južne obale Krima, ponovo se dijeli u dva kraka, od kojih jedan teče prema jugu i sjedinjuje se sa strujom, koja prolazi uz obalu Anatolije, a drugi obilazi obalu Krima i spaja se sa strujom, koja teče prema južnoj obali Rumunjske i Bugarske. Prema tome u Crnom moru postoje dva kruga struja, u kojima se voda, zbog rotacije Zemlje, kreće obratno od kazaljke na satu. Linija separacije ovih struja nalazi se na meridijanu, koji prolazi najjužnijom točkom Krima. Kroz Kerčki tjesnac protječe jedna dubinska struja u Azovsko more. Da nje nema, bila bi voda u Azovskom moru posve slatka. Plima i oseka gotovo se ne opažaju, jer kolebanje između visoke i niske vode iznosi 0,15 do 0,3 m.

C. m. ne odlikuje se osobitim obiljem riba. Od 155 ribljih vrsta 60% potječe iz Sredozemnog mora, a 18% su ostaci još iz ledenog doba (glacijalni relikti). Veće ekonomsko značenje imaju samo sleđevi, jesetre, kečige, deverike i smuđ. Ribolov je ponajviše razvijen na kavkaskim i krimskim obalama i u sjeverozapadnom dijelu. Kečige i lokarde love se u velikom broju u sjeverozapadnom dijelu, sleđevi ponajviše u prolazu Kerč'—Jenikale te na ušću Dunava i Dnjepra, a srdele u velikim količinama duž krimske obale. Na otvorenu moru love se samo dupini.

Najveći dio obale Crnog mora posjeduje SSSR (na sjeveru) i Turska (na jugu). Manji dijelovi na zapadu pripadaju Rumunjskoj i Bugarskoj.

Luke. Najvažnije crnomorske luke u Bugarskoj jesu: Burgas i Stalin (Varna), u koje redovno dolaze parobrodi glavnih pruga na Crnome moru; u Rumunjskoj: Constanpa i luke na Dunavu: Sulina, Galați i Braila, a sve su povezane s nekoliko parobrodarskih pruga medu sobom i s Carigradom i s lukama na Sredozemnom moru; u SSSR-u: Odessa, Herson, Nikolaev, Sevastopol', Novorossijsk i Batumi (Batum); u Turskoj: Carigrad, Zonguldak (Sungul), Inebolu, Samsun i Trabzon (Trebizond). Neke su luke povezane i zračnim prugama s glavnim mjestima pojedinih država na Crnom moru.

Ekonomska i politička povijest. C. m. je od najstarijih vremena bilo od velike važnosti u ekonomskoj i političkoj povijesti istočne Evrope. Mnoge su antičke legende, kao ona o Jazonu, koji je u Kolhidi [današnja Georgija (Gruzija)] tražio zlatno runo, vezane uz različne političke i trgovačke djelatnosti. Politička i strategijska mu je važnost porasla osnutkom Konstantinopolisa, gl. grada kasnijeg Rimskog carstva. Iz Perzije i susjednih zemalja roba se dovozila preko Trebizonda u Konstantinopolis. Velika trgovačka cesta vodila je od Baltika do Krima, a odatle i u Konstantinopolis. Ime euxeinos (gostoljubiv) vjerojatno je eufemizam za axeinos (negostoljubiv), kako se prije toga zvalo. Kad su Turci 1453 zauzeli Konstantinopolis, promet i trgovina na Crnom moru počeli su nazadovati. C. m. je bilo gotovo 300 godina veliko tursko jezero, na kojem su Talijani, Francuzi, a nešto kasnije i Englezi ponovo oživjeli trgovinu. Jedini ulaz i izlaz bili su tjesnaci Bospor i Dardaneli, a njih je Porta kontrolirala i ubirala goleme svote za prolaz brodovima. Položaj se na Crnom moru nešto promijenio za vladanja ruskog cara Petra Velikog, koji je postavio temelje ruskoj pomorskoj sili na Crnom moru, sagradivši brodogradilišta na Krimu i Azovskom moru. Važnost mu je porasla, kad su u Rusiji izgrađene bolje saobraćajne veze prema Crnom moru, te kad su se proizvodi iz Rusije počeli prevoziti preko Crnog mora u Evropu. Nešto da zaštiti trgovinu, a nešto iz političkih razloga, Rusija je sagradila veliku crnomorsku flotu. Mirom u Parizu 1856 nametnuta su joj opsežna ograničenja, koja je za vrijeme Francusko-pruskog rata potpuno odbacila. Potkraj XVIII. i u početku XIX. st. Tursku su sa zapadnih obala Crnog mora istisle nove države: Rumunjska i Bugarska.

LIT.: O. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911; K. Atidrée, Geologie des Meeresbodens, II, Leipzig 1920; C. Schott, Geographie des Atlantischen Ozeans, Hamburg 1926; Hann-Süring, Lehrbuch der Meteorologie, Leipzig 1926; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; J. Rouch, La Mer, Paris 1939; isti, Traité d'Océanographie physique, I—III, Paris 1943—1948; isti, Meteorologie et Physique du Globe, I—II, Paris 1941—50; H. V. Sverdrup, The Oceans, their Phisics, Chemistry and general Biology, New York 1946; J. Bourcart, Géographie du Fond des Mers, Paris 1949; Limites des Océans et des Mers, Bureau Hydrographique International, Monte Carlo 1950.O. Oz.

Međunarodni položaj. Crno more bilo je sa gledišta međunarodnog prava tursko unutrašnje more sve do 1774, jer je Turska gospodarila svim njegovim obalama. Kad je Rusija mirom u Kučuk-Kainardžiu stekla Kerč' i Azov, Crno more po međunarodnom pravu postalo je otvoreno more. Ali kako je jedini pristup u nj kroz tjesnace Bospor i Dardanele, a zbog užine tjesnaca može se prolazom lako vladati s njihovih obala, koje su sve do danas u vlasti Turske, to je povijest međunarodnopravnog položaja Crnog mora vezana s pitanjem tjesnaca (v. Dardaneli i Bospor). Oko polovice XIX. st. pridolazi i pitanje plovidbe Dunavom i prilaza njegovim ušćima (v. Dunav). Iza Krimskog rata Rusiji je na Pariskom kongresu (1856) nametnuta neutralizacija Crnog mora; ono ima biti otvoreno trgovačkoj mornarici svih zastava, ali na tom moru ne smije nijedna država držati ratne brodove. Ni obalne države (Rusija i Turska) nisu smjele na Crnom moru imati ni težih ratnih brodova, ni vojnopomorskog arsenala. Jedino su se mogli iznimno držati laki ratni brodovi radi nadzora obala i radova na Dunavu. Rusija je nastojala da se riješi tih spona, te je 1870 upotrebila Francusko-pruski rat da otkaže ugovor. Na protest velevlasti došlo je do Londonske konferencije i ugovora (1871), kojim se ukidaju ograničenja Pariskog kongresa. U najnovije doba pojavljuje se nastojanje SSSR-a, da se Crno more smatra zatvorenim i da pripada isključivo obalnim državama. Praktički bi to značilo, da u C. m. ne bi smjeli ulaziti ratni brodovi neobalnih država, ako bi se tome protivila samo jedna od obalnih država, Prema sovjetskim propisima iz 1927, širina je teritorijalnog mora 12 nm; za tim su se povele Rumunjska i Bugarska. Bugarska, koja je 1935 odredila širinu teritorijalnog mora sa 6 nm, ima po ukazu od 1951 širinu od 12 nm i vrlo stroge propise o pristupu stranih brodova. Luke Stalin (Varna) i Sozopol zatvorene su stranim brodovima, a zaljevi Stalina i Burgasa proglašeni su unutrašnjim morem.J. A.