CIPAL (skočac; lat. Mugil, sp., franc. mulet, njem. Meeräsche, engl. mullet) ide u red koštunjavih riba, podred Percesoces (v. prilog u boji).

Tijelo je gotovo cilindrično, glava zaokružena, u svom gornjem dijelu spljoštena, gubica kratka, usta malena, gornja usna kod nekih vrsta jače odebljala. Dvije leđne peraje dosta su udaljene jedna od druge, prva ima obično 4 bodlje, a podrepna peraja ima na početku 2—3 bodlje. Trbušne peraje nose po jednu bodlju. Ima 4 škržna luka. Boja tijela je na leđnoj strani tamnosiva, na trbušnoj srebrnkasta, duž bokova teče 6—8 vodoravnih pruga. Poznato je oko 70 vrsta, koje pretežno žive u toplim morima. U Sredozemnom i Jadranskom moru poznato je 6 vrsta, i to: cipal glavaš (Mugil cephalus), balavac (M. capito), plutaš (M. labeo), putnik (M. chelo), dugaš (M. saliens) i zlatac (M. auratus). Cipli žive u moru uz obalu, ali rado zalaze u slatke vode, duboko u unutrašnjost (na pr. uz Neretvu do Hutova blata u Hercegovini), gdje žive i napreduju, a prema najnovijim istraživanjima, čini se, da se neke vrste mogu čak i razmnažati u bočatnim vodama. Hrane se životinjskim i biljnim ostacima u raspadanju (detritusom), te algama kremenjašicama (dijatomejama). Crijevo im je dugo, želudac mišićav, gradom veoma sličan želucu ptica.

Vrijeme mriješćenja kod cipala različno je prema vrstama. Glavaš se mrijesti u našim krajevima pod konac kolovoza i kroz čitav rujan, putnik se mrijesti u svibnju, a zlatac u veljači i ožujku. Spolna zrelost javlja se kod cipala pri kraju druge godine života. Redovno se mriješćenje vrši u moru, i to podalje od obale. Rastenje je vrlo intenzivno, osobito na ušćima rijeka i u lagunarnim ribnjacima. Već u prvoj godini života cipal naraste do 16 cm, a potkraj druge godine do 30 cm dužine. Maksimalan rast u dužinu zabilježen je za glavaša do 75 cm i 3210 g težine. U prve dvije godine glavaš može postići do 500 g težine, dok druge vrste manje. Zbog toga, što često i vješto skaču iz vode, nazivaju se »skočci«.

Njihovo je meso vrlo ukusno i stoga ih love intenzivno, a i uzgajaju u lagunarnim ribnjacima, napose kod Venecije (od Comacchia do Grada). Ikra (butarga) im se mnogo cijeni u Grčkoj i na Istoku, a u manjoj mjeri se suši, soli i prodaje i kod nas, napr. u Trpnju. Cipli se love na razne načine, najčešće mrežom ciplaricom, t. j. kombiniranom vertikalnom mrežom, kojom se jato opkoli, i horizontalnom, koja plivajući na površini vode, razapeta na štapovima od trske, obuhvaća prvu, tako da obje naliče u moru na velik dolje okrenut šešir cilindar. Opkoljeni se cipli bukom i pljuštanjem zaplaše i prisile da se skakanjem preko vertikalne mreže pokušaju dočepati slobode (kako im to i uspijeva kod svake jednostavne vertikalne mreže), ali pritom upadnu u horizontalnu, u koju se zapletu. Love se još i vršama, ostima, pa i udicom, ali rjeđe i teže, jer su odviše oprezni, tako da za lukava čovjeka vele na primorju, da je »lučki cipal«. Kod nas se love osobito na ušćima rijeka Mirne, Neretve i Bojane, te u Skadarskom i Vranskom jezeru. Fosilni se nalaze već u oligocenu i miocenu.D. M.

Od 6 vrsta, koje žive u Jadranskom moru, za privredu je najvažniji Mugil cephalus, poznat pod nazivima: babaš, glavaš, bataš, butarg (Pelješac), skočac (sjeverna Dalmacija), skakavac (južna Dalmacija) i skakavica (Crna Gora). On je najveći od svih cipala, naraste preko 70 cm dužine i 3 kg težine, najmnogobrojniji je, a meso mu je najbolje kvalitete. Sve vrste cipala, osim Mugila labeo (plutaš), žive u bočatnim i slatkim vodama, u rijekama i području njihovih ušća, jezerima, koja su u vezi s morem, odakle krajem ljeta i u jesen sele u more, da prezime u toplijoj morskoj vodi, ili kao spolno zreli radi mriješćenja, u kom slučaju sele u velikim jatima. Zato su ušća rijeka, osobito velikih, bogata ciplima (na pr.: delte Mississippia, Amazone, Nila, Gangesa, Dunava, Poa i t. d.). Na ušćima rijeka stvaraju se plitka jezera, koja imaju posebne fizikalno-kemijske i biološke karakteristike, povoljne za rast cipala. I kod nas ima takvih područja, gdje prevladava bočatna voda: ušća rijeka Mirne, Zrmanje, Krke, Cetine, Neretve i Bojane. Cipal zalazi i u Skadarsko jezero i Hutovo blato u Hercegovini, a mnogo ih se nalazi u Vranskom i Prokljanskom jezeru i dr. Ulov cipla, u odnosu na predratni period, veoma se smanjio; prije rata je iznosio (prosjek 1931—40), bez Istre, 270 t, a danas se kreće od 74—134 t godišnje. Najveći je pad zabilježen u području ušća Neretve, gdje je prije rata iznosio (prosjek 1931—40) 116 t, a u periodu 1947—51 samo 28 t. Uzrok tome je lov dinamitom i neracionalan lov. U mnogim je državama cipal M. cephalus jedna od važnijih riba privrednog ribolova kao na pr. u Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj, Turskoj, Egiptu, Sovjetskom Savezu, USA i Australiji. U ovoj posljednjoj zemlji se radi o posebnoj vrsti (Mugil dobula), ali vrlo sličnoj M. cephalusu. Na području USA najviše se lovi (preko 13.000 t godišnje) između Sjeverne Caroline i Floride te Meksičkog zaljeva. U lagunarnim ribnjacima u Italiji, od Ravenne do Soče, provodi se najintenzivniji način uzgoja cipala. Ti su ribnjaci izgrađeni slično kao i ribnjaci za uzgoj šarana; poribljavaju se mladim ciplićima iz mora, koje umjetno hrane. Kod nas se cipli slobodno love u uvalama, lukama, ušćima rijeka i u jezerima, koja su u vezi s morem. U gornjem toku Bojane, zatim u Albaniji, Bugarskoj i dr. cipli se love pomoću naprava za lov migratornih riba, koje nazivaju »dajlani«. U području ušća rijeka i u obalnom pojasu (luke, uvale) cipli se love mrežama-potegačama, a najuspješnije specijalnim mrežama t. zv. ciplarama ili plutaricama. Cipal opkoljen jednom mrežom stajačicom-poponicom ili prosticom skače iz mreže u zrak i pada na drugu mrežu (horizontalno plivajuća mreža-poponica), iz koje više ne može pobjeći. Love se također vršama od tanke žice i ostima »pod svijeću«, dok ih sportski ribolovci love na udicu broj 14—15 na najlonskom koncu 0,20 do 0,30 mm te arćašem (sačmaricom, ručjašem), na plićacima uz obalu.

Viškove cipala u USA suše ili sole u rasolu (salamuri), a u Australiji dime. USA proizvodi prosječno godišnje 1000 t sušenog i u rasolu konzerviranog cipla. Sporedni proizvod kod soljenja ili filetiranja svježeg cipla jest ikra (riblja jaja), koja se soli a zatim suši. Takva soljena i sušena ikra cipla M. cephalusa u području Sredozemnoga mora poznata je u trgovini pod nazivom butarga. Osim u USA (godišnja proizvodnja 36—37 t) butarga se proizvodi i u području Sredozemnoga mora, zatim u SSSR-u, a kod nas u Dubi na Pelješcu. Cipal se peče na žaru ili se prži, a dobar je i kuhan (lešo).L. Kć.