CHANNEL ISLANDS (francuski Îles Normandes, t. j. Kanalski ili Normandski otoci), 49°10´i 49°44´N te 2°1´12°42´W, otočna skupina pred francuskom obalom, u prostranom Normandskom zaljevu, između poluotoka Normandije na istoku i Bretagne na jugu. Sastoji se od nekoliko većih nastanjenih otoka i više manjih, nenaseljenih otočića i grebena. Otoci tvore tri grupe, koje su okupljene oko trokutno raspoređenih glavnih i većih otoka: Alderney (8 km²), Guernsey (63 km²) i Jersey (116 km²). Sjeverna grupa otoka nalazi se zapadno od rta Hague; tu su otoci Alderney, Burhou, Ortac, Casquets i nekoliko manjih otočića. Na zapadu je druga skupina, u kojoj su otok Guernsey i otočići Sark, Sampson, Herm i Jethou. Treća grupa, s najvećim otokom Jersey, leži u jugoistočnom i najdubljem dijelu zaljeva. Ukupna površina otočja iznosi 194 km² sa 102.770 st. (1951).

Struktura je otoka ista kao i sastav tla u susjednoj Normandiji. Otoci su ostaci armorikanskog masiva, u kojem pretežu vrlo stare prekambrijske stijene (granit, gnajs, porfir i dr.; oko grada St. Helier ima mnogo eruptivnih stijena).

Dubina mora u tjesnacima i u kanalima između otoka iznosi do 50 m. Za vrijeme niskog stanja morske razine (oko 100 m niže od današnjega), u toku posljednje glacijacije, otoci su bili dio kopna susjedne Francuske. (Postoji i legenda o transgresiji mora poslije rimskog doba, ali za to nema dokaza.) Na obali je amplituda morskih mijena znatna, strujanja su jaka, a osobito je moćan udar čestih olujnih valova. Valovi su izradili u starim i rezistentnim stijenama vrlo strme i odsječene obale — klifove, te otoci imaju malo dobrih luka.

Otoci su izloženi gotovo stalnim i često snažnim zapadnim vjetrovima; imaju izrazitu oceansku klimu sa dosta vlage i s malim razlikama u temperaturi u toku godine.

Mnogobrojni spomenici (megalitski grobovi, rimski ostaci i sl.) dokaz su, da su otoci bili u davnini naseljeni. God. 933 osvojio ih je Viljem Normandski, te su zajedno s Normandijom pripadali Engleskoj. Kad su 1360 Englezi izgubili Normadiju, otoci su i dalje ostali u njihovoj vlasti. Pokušaji Francuza da osvoje otoke (1778—83) ostali su bez uspjeha. Za vrijeme II. svjetskog rata okupirali su otoke Nijemci i deportirali oko 2000 stanovnika u Njemačku. Na otocima je zasebna uprava (posebni kraljevski guverner) i kuje se vlastiti novac. Stanovništvo govori narječjem engleskog jezika; u upravi se upotrebljava engleski, a u sudovima francuski jezik.

Dok je u prošlosti stočarstvo imalo najveće značenje za otočje (mliječni produkti, maslac za izvoz), intenzivnim agrotehničkim mjerama povećana je plodnost zemljišta, te je poljoprivredna proizvodnja danas znatno važnija. Radi zaštite od jakih vjetrova parcele su odijeljene drvoredima, koji služe kao vjetrobrani. Zimsko i rano povrće i cvijeće uzgaja se i u staklenicima, a tržište se nalazi u britanskim gradovima (Jersey je poznat po proizvodnji krumpira, a Guernsey po proizvodnji povrća). Znatna je privredna grana ribarstvo, a u posljednje se doba razvija i turizam. Glavni grad otoka Jersey je St. Helier, a na Guernseyu St. Peter Port. Oba grada ujedno su i najbolje luke otočja. Na strmim obalama otoka Sark nema prirodne luke, pa je umjetno izgrađen prilaz za brodove. Neprikladne lučice služe kao povremena skloništa za ribarske brodove; putnički brodovi ne mogu uvijek pristajati u tim pristaništima. Otoci imaju dobre pomorske veze sa Southamptonom i Weymouthom te francuskim lukama St. Malo i Cherbourg; 1933 uspostavljen je sa Southamptonom i Londonom avionski promet. Kabel veže otoke s Normandijom i Dartmouthom.

Izvoz s ovih otoka sastoji se uglavnom od povrća, mliječnih proizvoda, cvijeća i granita, a uvozi se ugljen, parafin, građevno drvo, cement, alkoholna pića, strojevi, gnojiva i dr.N. F.