CEREMONIJAL POMORSKI, niz ustaljenih običaja, iskazivanja počasti i pozdrava u pomorstvu. Osniva se na tradicijama i medunarodno usvojenoj civilnoj i vojnoj pomorskoj etiketi, a razvio se iz običaja, koji su, djelomično, postojali u Starom vijeku, a u Srednjem vijeku su poprimili više manje ustaljene forme. Još iz doba starih Grka, Rimljana i Kartažana sačuvane su ceremonije kod porinuća brodova u more, kod spuštanja mrtvaca u more, vojnički pozdravi pomorskoj zastavi i dr. Iz Srednjeg vijeka potječu počasti priznavanja suverenosti na pojedinim morima davanjem počasnih paljbi iz topova i pušaka, te spuštanjem glavnog ili gornjih jedara pri susretu ratnih i trgovačkih brodova u teritorijalnim vodama prvih. Većina ceremonija odvijala se na krmi, jer je kao mjesto komandovanja bila prostorno najprikladnija i jer se na krmenom koplju vije zastava. U Starom i Srednjem vijeku bili su na gornjoj krmenoj palubi različiti oltari i ikone, pred kojima su posade vršile molitvu; tako su bile sjedinjene državne i vjerske ceremonije. Mnoge su ceremonije vezane uz vojnopomorsku zastavu, koja je od XVI. st. simbol pomorske snage pojedine države. I rang zastave se razvio u Srednjem vijeku; najviši rang su zauzimali standarti careva i kraljeva; zatim su slijedile republike po svom ansijenitetu: Venecija, Holandija i Genova, a iza njih suvereni bez kraljevskog ranga: knezovi, grofovi i t. d. Odavanje počasti i pozdravi bili su u Starom i Srednjem vijeku u neku ruku izraz pokornosti, da početkom XVIII. st. postanu izrazom međunarodne kurtoazije, a tek sredinom XIX. st. dogovorno je ustanovljen ceremonijal pozdravljanja prigodom susreta brodova ili službenih posjeta. Prije toga pozdravi su zavisili od moći, a često i od hira pojedinih komandanata ili vladara. Tako je na pr. Luj XIV. zabranio svojim brodovima da spuštaju zastavu u znak pozdrava stranim predstavnicima (ni on nije tražio takve pozdrave), a Karlo V. (5. V. 1583) oteo je nekoliko francuskih brodova, jer mu nisu odali traženih počasti. Englezi su od XV. do XVII. st. pozdrav holandskih brodova smatrali njihovom dužnošću, a ne učtivošću, a u nedavanju pozdrava vidjeli su povredu svog suvereniteta na moru. Sam pozdrav zastavom imao je 3 stupnja »poniznosti«: 1. spuštanje — mornar se popeo na vrh jarbola i spuštao zastavu, pričvršćenu o jarbolno koplje sve do njegova nožišta; 2. uvlačenje — mornar je rukom uvlačio vanjski ugao zastave; 3. ubiranje — mornar je ubirao zastavu u ruku. Mi ćemo ovdje navesti najvažnije elemente iz pomorskog ceremonijala; detaljne propise treba potražiti u priručnicima.

Ceremonije sa zastavom. Po sadašnjem međunarodnom ceremonijalu krmena se vojnopomorska zastava na ratnim brodovima svakodnevno svečano diže u 08,00 sati, a spušta, kad sunce zalazi. Prilikom uplovljenja ili isplovljenja može se podizanje izvršiti i prije, a spuštanje dokle god dopušta vidljivost, ali se ujutro najkasnije u 07,55 sati zastava ponovo spušta, da bi se u 08,00 sati mogla svečano dići. Ceremonijal dizanja (spuštanja) zastave odvija se uglavnom ovako: 5 minuta prije određenog vremena postrojava se stražarsko odjeljenje na lijevoj strani krmene palube, a na desnom krilu — bliže zastavi — stoje značar i eventualno brodska glazba. Ako se na sidrištu nalaze 2 ili više brodova, trenutak dizanja (spuštanja) naređuje najstariji komandant spuštanjem »izvršnog signala«, a u stranim vodama brodovi se ravnaju prema brodu najstarijeg komandanta, da bi se svečani manevar izvršio jednovremeno. U određenom trenutku stražar na desnom slažu ispali puščani metak, komandna straža komanduje »pozdrav nadesno!«, značar svira signal, a glazba himnu. Zastava se pritom polagano diže (spušta) tako, da se manevar završi zajedno s himnom. Za to vrijeme mora na brodu vladati tišina, rad se — osim onoga, koji se ne može prekinuti — prekida, a osoblje na gornjoj palubi u stavu »mirno« pozdravlja zastavu rukom. Mornari, koji rukuju zastavom, skidaju kape. Poslije sviranja himne, svira se himna države, u vodama koje se brod nalazi, zatim himne država, kojih se ratni brodovi nalaze na sidrištu, i to po redu čina i ranga brodskih komandanata. Zastavu na pramčanom koplju viju neki brodovi svakodnevno, a neki samo nedjeljom, blagdanom i prigodom svečanih proslava. U inozemnim se vodama i ova zastava vije svakodnevno. Kada brod vije pramčanu zastavu, čamci viju krmenu, inače je viju samo u vožnji, ako se u njima nalazi oficir ili koja ugledna građanska osoba. Čamac u vožnji vije na pramcu standart, komandnu zastavu ili plamenac samo onda, ako se u njemu nalazi komandant ili osoba s pravom na vijanje tih zastava. Velika, odnosno mala zastavna gala diže se na državne blagdane i prigodom posjeta vlastitog ili stranih državnih glavara. Veliku galu sačinjava niz signalnih zastava privezanih o konop, koji prelazi od pramca, odnosno vrha kosnika do krmenog koplja. Na vrhovima svih jarbola, na krmenom i pramčanom koplju, diže se i vojnopomorska zastava, a ako se gala diže prigodom proslave blagdana neke strane države, njena se vojnopomorska zastava diže na vrhu glavnog jarbola. Kad posjet vrši glavar vlastite države, vije se na vrhu glavnog jarbola njegov standart. Veliku galu dižu samo usidreni ili uz obalu vezani brodovi istisnine oko 1000 t. Malu zastavnu galu dižu manji brodovi. Ona se sastoji od zastava na vrhovima jarbola i na kopljima; nju viju za vrijeme borbe svi ratni brodovi. Brodovi, odlikovani počasnim vojnopomorskim zastavama, dižu ih u dane državnih i vojnih blagdana. Zastave i znaci vojnih, državnih i stranih predstavnika viju se na brodovima, na koje su se ti predstavnici ukrcali, po ceremonijalu određenom u Pravilima službe na moru. Za strane dostojanstvenike, prigodom pozdrava, boravka na brodu, iskrcavanja i sl., vije se vlastita državna zastava.

Ceremonijal službenih posjeta iz kurtoazije. Službeni posjeti komandantu stranog ratnog broda (brodskog odreda) vrše se odmah poslije uplovljenja. Domaći komandant u luci šalje nižeg pomorskog »pozdravnog« oficira na strani brod, da mu izrazi dobrodošlicu i ponudi potrebne usluge. Njega prati »oficir za vezu«, koji ostaje na raspolaganju stranom komandantu kao njegov adjutant; on mora poznavati lokalne prilike i državne predstavnike, koje treba strani komandant službeno posjetiti. Kako ratni brodovi, osim sklanjanja zbog teškog nevremena, ne dolaze nenajavljeni, imena komandanata i brodova već su poznata, a podaci o brodovima poznati su iz različitih publikacija, zato se prestalo s praksom da pozdravni oficir ispunjuje Upitni list (Questionnaire). Ako je brod uplovio nenajavljen, sakupljanje podataka prepušta se organima lučke vlasti. Strani će komandant odmah, a najkasnije za 24 sata, poslati svog nižeg oficira, da se zahvali na dobrodošlici i ponuđenim uslugama. Domaći oficir za vezu izvješćuje svog komandanta o službenim posjetima. Strani komandant opet najkasnije za 24 sata posjećuje domaćega, a ovaj mu odmah (ili u istom roku) vraća posjet. Običaj je, da s domaćim komandantom polaze na strani brod i domaći državni dostojanstvenici. Ako u luci ima više domaćih ratnih brodova, komandanti domaćih brodova skupe se kod najstarijega pa zajedno posjećuju stranog komandanta. Ako se posjet ne izvrši ili ne uzvrati, nastaju vrlo nezgodne diplomatske posljedice, koje se rješavaju i diplomatskim putem.

Kako se propisi pojedinih mornarica ipak u pojedinostima razlikuju, treba se po mogućnosti prilagoditi ceremonijalu mornarice, koja vrši posjet. Tako, na pr., mornarica USA daje svojim višim oficirima, počevši od viceadmirala, 8 »slaznih«, a ne 6; ne će biti na odmet, da se dade i od strane gostoprimca 8, ali i brod USA mora višim oficirima drugih država dati 8, umjesto 6, i si. Prije isplovljenja stranog broda (odreda), najstariji komandanti izmijene oproštajne posjete, koji — istina — nisu propisani. Kod ulaženja i izlaženja u čamce vrijedi u svim mornaricama pravilo, da najstarija osoba ulazi posljednja, a izlazi prva; ostali slijede po činu i rangu. Ako se dva ratna broda stranih mornarica sastanu u vodama treće zemlje, pozdravnog oficira šalje brod, koji se već zatekao u luci, ali prvi posjet vrši po činu i rangu mladi, a ako su istog čina, novonadošli komandant. Čin i rang stranog komandanta mora utvrditi pozdravni oficir. Pri dolasku na brod stranih državnih poglavara, muzika svira himnu njegove zemlje; pri odlasku himna se ne svira.

Počasne paljbe. U Srednjem vijeku počasne su paljbe izražavale pokoravanje slabije pomorske sile nadmoćnijoj, i to zbog toga, što su brodovi iza počasnih paljbi bili nemoćni za bilo kakvo ofenzivno djelovanje (brzina paljbe u to doba iznosila je do 2 pucnja na sat, a počasna se paljba vršila punim nabojima). Kada je Engleska postala gospodarica mora, ona je u t. zv. »engleskim morima« (od norveške obale do rta Finisterre) zahtijevala od stranih ratnih i trgovačkih brodova da pozdrave njezinu zastavu počasnim paljbama ili spuštanjem jedara.

Počasne su paljbe neparne, bez obzira na broj ispaljenih metaka, jer parni broj znači, da je na brodu mrtav komandant ili najstariji artiljerijski oficir. Kod uzvraćanja počasnih paljbi odgovara se istim brojem hitaca. Među brodovima, koji nisu htjeli dati dužni pozdrav, izbijali su sporovi, pa čak i borbe. U engleskom admiralitetu uzimali su na odgovornost ambasadore država prekršiteljica i starješine engleskih brodova, koji nisu umjeli provesti u djelo taj zahtjev ceremonijala. Često davanje počasnih paljbi tražilo je od kapetana trgovačkih brodova prevelik utrošak baruta, a slavohlepni su admirali zahtijevali, da se počast vrši iz 7 topova, uzvraćajući je samo iz 1—3 topa; zato je ta ceremonija bila dosta nepopularna. U to je doba bio običaj na ratnim brodovima, da se za vrijeme svečanih ručaka daju počasne paljbe uzvanicima bilo iz topova, bilo iz pušaka. Danas se počasne paljbe daju prema propisanim pravilima međunarodnog ceremonijala, i to prigodom proslave nacionalnih svečanosti, važnih događaja općenarodnog, državnog ili vojnog značenja, kod uplovljivanja brodova u strane luke i susreta sa stranim brodovima u svojim ili tuđim teritorijalnim vodama, ako jedan ili više brodova vije standart ili komandnu zastavu. Paljba se vrši manevarskim mecima manjih kalibara. Uprava mornarice određuje za svaki brod, da li je sposoban za davanje pozdrava; smatra se, da je brod sposoban za paljbu, ako mu je formacijski komandant viši oficir. Opaljivanje metaka vrši se svake 4 sekunde, a njihov broj točno je propisan. Svečanost se može uveličati postrojavanjem brodske posade (eventualno i muzike) na gornjoj krmenoj palubi. Brod mora biti u savršeno urednom stanju. Nacionalna počasna paljba daje se redovno sa 21 pucnjem, i to prigodom doplovljenja u stranu luku, koja ima bateriju za vršenje počasne paljbe ili se u njoj nalazi ratni brod sposoban da odzdravi, te prigodom prolaženja pored stranih utvrda, koje imaju pravo vršenja počasnih paljbi. S opaljivanjem prvog metka brodska muzika svira himnu one države, u čiju luku ulazi, a na vrh glavnog jarbola diže se njezina zastava, koja se spušta s posljednjim ispaljenim metkom. Lične počasne paljbe vrše ratni brodovi određenim osobama, kada napuštaju brod iza službenog posjeta, i to sa:

1. sedam metaka: vicekonzulima stranih država; 2. jedanaest metaka: generalnim konzulima stranih država; komandantima brodova ili odreda strane flote, u činu višeg oficira; 3. trinaest metaka: otpravnicima poslova stranih država; komandantima odreda strane flote čina kontra-admirala; 4. petnaest metaka: poslanicima i opunomoćenim ministrima stranih država; komandantu odreda strane flote u činu vice-admirala; 5. sedamnaest metaka: komandantu odreda strane flote u činu admirala; 6. devetnaest metaka: ambasadorima stranih država, ministrima ratne mornarice i admiralu strane flote; 7. dvadeset i jedan metak: vrhovnim predstavnicima stranih država.

Službenim osobama FNRJ i komandantima brodskih odreda pripada ova počasna paljba:

1. dvadeset i jedan metak: predsjedniku Republike, predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća i vrhovnom komandantu oružanih snaga FNRJ; 2. sedamnaest metaka: načelniku Generalštaba JNA te komandantu JRM; 3. petnaest metaka: komandantu eskadre JRM; 4. trinaest metaka: komandantu brigade brodova JRM; 5. jedanaest metaka: komandantu diviziona brodova JRM.

Brodovi istog ranga i brodovi s plamencem ne izmjenjuju počasne paljbe.

Ceremonijal sahrane. Sahrana mrtvaca za vrijeme plovidbe na pučini obavlja se spuštanjem mrtvog tijela u more. Prije se mrtvo tijelo uvijalo u jedreninu i tako opšivalo jedrencem, da je posljednji šav prolazio kroz nos preminulog. Naši propisi određuju uvijanje u jedreninu ili visaljku, a uz noge se čeličnim užetom pričvršćuje uteg. Sahrana se unosi u brodski dnevnik i daje počasna paljba od 3 pucnja s intervalom od 1 minute. Dok je mrtvo tijelo na brodu, spušta se u vrijeme mira zastava na pola stijega. Spuštanje mrtvaca u more vrši se samo u slučaju, ako brod nema mogućnosti da se sahrana izvrši na kopnu. »Zastavna žalost« sastoji se u spuštanju krmene i pramčane zastave na pola stijega, dok se mrtvo tijelo ne iskrca. Zastave se spuštaju na pola stijega i onda, ako u vidokrugu broda ma koji domaći ili strani ratni brod vije zastavu na pola stijega. Standarti i komandni znaci od plamenca naviše stavljaju se na pola stijega, ako je pokojnik imao pravo na njihovo vijanje.

Glavna se zastava vije na pola stijega i u slučaju državnog dana žalosti ili po osobitom nalogu, a može se, ako je posebno određeno, uz ratnu zastavu pričvrstiti i crni veo.

Ceremonijal dočekivanja i ispraćanja posjetilaca broda. Prije upotrebljavanja slaza za dolazak i odlazak s broda u čamac, posjetioci su ulazili u opšivene platnene košare pa su se dizalicom dizali na brod ili spuštali niz brod. Pravila brodske službe određivala su veći ili manji broj posade na dizaču, već prema rangu i činu posjetioca, a da dizanje bude ravnomjerno, davali su starješine brodarske grane znakove zviždaljkom. Od te ceremonije ostao je običaj mornarica, da se kod dočeka i ispraćanja vrši postrojavanje t. zv. »slaznih«, i to 2—8 mornara prema činu i rangu posjetioca, a podoficiri brodarske grane službe daju određene znakove zviždaljkom. Slazni i straže pod oružjem postrojavaju se pri dolasku i odlasku glavara države ili osoba, kojima pripada preko 11 metaka, te vlastitog komandanta i njegovih pretpostavljenih. Samo slazni postrojavaju se: za niže oficire 2, za više oficire 4, za admirale 6, za glavare država 8. Budući da se danas više nitko ne »diže na brod«, slazni se postrojavaju na gornjoj palubi uz izlaz sa slaza, u jednoj ili dvije vrste. Noću se na slažu pali toliko električnih svjetiljaka, koliko iznosi broj slaznih. Nema li brod električnog svijetla, svaki slazni drži zapaljen fenjer, a jedan silazi na donju platformu da osvijetli donju slaznu ploču.

Parade. Parade posada brodova u vožnji naređuju se prigodom važnih državnih ili vojničkih događaja: u određene dane državnih i vojničkih blagdana prigodom smjene i predaje komande, prijema zastave i odlikovanja, dočeka predstavnika stranih država i na poziv stranih vlasti. Tada se treba pridržavati stranih običaja, a ako neki dio proslave ne bi bio izvodljiv, treba to naročito navesti.

Rubni pozdrav. Sve mornarice svijeta zadržale su taj efektni običaj postrojavanja posade na istaknutim dijelovima brđdskog nadgrađa, kada brod prolazi kraj starješine ili drugog broda. Na znak zviždaljke posada podiže kape i daje pozdrav trokratnim klicanjem: »Hura!«. Rubni pozdrav obično se daje kod polaska na dulja krstarenja ili vraćanja s njih, pri susretima savezničkih flota u ratu, i sl. Postoji i običaj da komandant broda, pri napuštanju sidrišta poslije duljeg boravka sa stranim ratnim brodovima, pozdravi njihove komandante jednokratnim kratkim spuštanjem plamenca. Pri svakom susretu naših brodova sa stranim ili našim brodom, vrši se pozdrav postrojavanjem brodske straže, sviranjem trubom ili davanjem dugog znaka komande »mirno«. Znak se daje, kad pramčana statva jednog broda dođe u visinu krmene statve drugog ili kad su pramčane statve obaju brodova naporedo. Mlađi po činu prvi daje znak pozdrava, koji se vrši do udaljenosti od 500 m, ali kod stranih brodova i na veću daljinu. Trgovački brodovi pozdravljaju pri susretu kako svoje, tako i strane ratne brodove jednokratnim spuštanjem zastave za vrijeme prolaženja pored broda. Trgovački brodovi nekih država drže se običaja, da tatne brodove pozdravljaju trokratnim spuštanjem glavne zastave, svoje ratne brodove pozdravljaju uvijek, a strane samo u njihovim teritorijalnim vodama.

LIT.: Pravila o zastavama, znacima, počasnim paljbama i vojnim svečanostima na brodovima JRM; P. Lovette, Naval Customs, Traditions and Usage, Annapolis, Maryland, 1939, preštamp. 1942.M. J. i J. L.