CAVTAT, 42°35´N i 18°13´E, gradić i luka jugoistočno od Dubrovnika, u južnom dijelu Župskog zaljeva, sa 654 st. (1953). Luku C. zatvaraju dva poluotoka. Jugozapadni odvaja luku od kanala, koji je otočićima Bobara i Mrkan ograđen od otvorena mora. Strma i nepristupačna obala pruža se od rta Sustjepan (vrh poluotoka) prema jugoistoku do rta Zarubača. Sa sjeveroistoka zatvara luku poluotok Rat; otočići Superka i Supetar njegovi su nastavci. Otočići su jedva vidljivi, jer su niski (3,5 m), jedan od drugoga rastavljeni su veoma uskim prolazom. Poluotok, na kome se nalazi C., dijeli luku od uvale Tiha na istoku; dubina je u njoj 2,4—12,8 m, a zaklonjena je od svih vjetrova osim bure, kojoj je veoma izložena. Dno je mjestimično kamenito, pa sidro ne drži dobro. Dio obale od uvale Tiha do Cavtata također je strm i nepodesan za saobraćaj. U području sela Plat, koje se nalazi sjeverno od uvale Tiha, obala skreće prema sjeverozapadu. Luka C. uređena je za pristajanje malih i srednjih brodova, uz južni dio zidane obale dubina je mora 7,5 m, dok u ostalim dijelovima iznosi do 20 m. Dno je u luci pješčano i povoljno za sidrenje. Luka je dobro zaštićena od juga; bura se slabo osjeća, a zapadni i sjeverozapadni vjetrovi dižu valove. Međutim svi ovi vjetrovi otežavaju ulaz u luku. Za ulaz u luku dobre orijentacione točke su otočići Mrkan i Bobara. U Cavtatu ima žive vode.

Na području današnjeg Cavtata nalazio se ilirski, zatim grčki i napokon rimski Epidaurus, koji su u VII. st. razrušili Slaveni. Obnovljeni C. nazvali su Dubrovčani Civitas Vetus (Stari grad). Naziv C. dolazi od romanske riječi civitate (talijanski Ragusa Vecchia). Potkraj XIV. st. pripadao je C. humskoj vlasteli (Sankovići) i služio je kao luka. U prvoj polovici XV. st. kupili su C. Dubrovčani od kneza Pavlovića, i time je daljnja povijest mjesta povezana s Dubrovnikom.

Dobra luka utjecala je na zanimanje stanovništva, koje se od davnine bavi pomorstvom i ribolovom. Poljoprivreda je također važna za C., njezini se produkti (ulje, smokve), kao i riba, dijelom prodaju na dubrovačkom tržištu. Čipkarstvo je poznata grana cavtatskoga kućnog obrta. Zbog blage klime i lijepa položaja u gradiću se razvio turizam, koji postepeno postaje sve važnija grana njegove privrede. U Cavtatu je sačuvana biblioteka (oko 13.000 svezaka) pravnog historičara B. Bogišića, kome je u gradu podignut spomenik (djelo Petra Palaviccinia). U negdašnjem ateljeu V. Bukovca nalazi se nekoliko njegovih slika, kao i u franjevačkom samostanu (sagrađenom 1483), u kome se nalaze i slike C. Medovića. Mauzolej na groblju djelo je I. Meštrovića.

C. ima redovnu parobrodarsku vezu s Dubrovnikom. Promet putnika morskim putem iznosio je 1951 oko 28.000 osoba. Sa zaleđem je C. povezan autobusnim prugama i uskotračnom željeznicom Sarajevo—Boka Kotorska.

LIT.: B. Ž. Milojević, Dinarsko Primorje i ostrva, Posebna izdanja SA, 1933, XCVI; Pomorski godišnjak za 1941—51, Beograd 1952. Ostala literatura v. Dubrovnik.I. S.

Historija. Današnji gradić Cavtat nalazi se na mjestu starog Epidaura. Sudeći po imenu, Epidaur je bio grčka kolonija, ali inače o njoj ništa ne znamo, jer je ne spominju stari pisci, niti se našlo grčkih arheoloških ostataka. Prvi se put spominje Epidaur tek u rimsko doba ← 47. Rimski pisac Plinije navodi ga kao rimsku koloniju. Kroz Epidaur je prolazila rimska primorska cesta, a bio je vezan cestom i sa zaleđem. Bez sumnje je Epidaur bio važan pomorsko-trgovački emporij. Za vrijeme gotskog rata pristalo je u Epidauru brodovlje s bizantskim četama, koje je car Justinijan odaslao u naše krajeve protiv Gota. Od avarskoslavenskih navala nastradao je Epidaur oko 614, a bjegunci su osnovali novi grad Dubrovnik. Kasnije, u XIII. st., spominje se na istom mjestu naselje Civitas Vetus, od čega je došlo hrvatsko ime Captat, a kasnije Cavtat. C. se nalazio na području Dubrovačke republike. Srpski kralj Uroš II. Milutin oteo ga je Dubrovčanima 1302, a od 1377 u sklopu je bosanske države. Tek 1427 dođe opet pod dubrovačku vlast. I prije toga bio je Cavtat važna lokalna luka, preko koje su susjedni vladari i velikaši dolazili u Dubrovnik. U doba dubrovačke vlasti bio je Cavtat s najbližom okolicom posebna administrativna jedinica na čelu s kapetanom. Cavtat je postao važno pomorsko mjesto, iz kojeg je poteklo mnogo kapetana, mornara i vlasnika brodova. Imalo je i svoje brodogradilište, no kad je 1526 dubrovačka vlada izgradila u Gružu novo privilegirano brodogradilište, rad se u cavtatskom brodogradilištu sveo uglavnom na popravak brodova. Nakon pada Republike, Cavtat je bio lokalni trgovački centar i ostao i dalje važna lokalna luka za Konavle. U Cavtatu je razvijeno i ribarstvo. I u XIX. sr. isticali su se Cavtaćani kao vrsni pomorci. U novije doba, iz obitelji Račić, koja je podrijetlom iz susjednog sela Plata u Župi, istakao se Ivo Račić. U mladosti mornar na jedrenjacima, kasnije se tako obogatio, da je 1910 osnovao svoje parobrodarsko društvo sa sjedištem u Trstu. Uz slike raznih brodova po privatnim kućama najljepši je spomenik pomorske prošlosti Cavtata mauzolej obitelji Iva Račića, što ga je izradio Ivan Meštrović. Začudo, dosada nije izrađena monografija o ovom našem interesantnom gradiću.V. F.

Ribarstvo. U Cavtatu ima 30 stalnih ribara, udruženih u ribarskoj zadruzi, i 20 privatnih ribara, koji love povremeno. Zadrugari imaju motorni leut s mrežom plivaricom i redaju se u velikom ljetnom ribolovu s ostalim ribarima dubrovačke okolice. Najčešće love na domaćim lovištima u Župskom zaljevu i oko Cavtatskih otoka. Lovišta za male srdelice nalaze se u uvali Gaj i oko otočića Mrkana, Supetra i Bobare. Na brakovima love velike gire (samare). Od Cavtatskih otoka prema Konavoskim stijenama love jastoge. Zadrugari, uz ljetni ribolov, love sa 2 mreže migavice i 1 igličarom. Privatnih ribara ima sve manje. Love ribu vojgama, stajačicama i parangalima. Ovdje ribarstvo u cjelini nazaduje. Cavtatski ribari ulove godišnje oko 40 t ribe i od toga 20 t pridnenih vrsta. Najveći dio ulova prodaju u Cavtatu i susjednim mjestima. Manji dio sole ili prodaju trgovačkim poduzećima. Zimski ulov troše ponajviše za vlastitu prehranu.

Ribari iz Plata udruženi su u ribarskoj zadruzi. Imaju leut na motorni pogon s plivaricom i ljetnom potegačom. Redaju se u velikom ljetnom ribolovu od Pača do Orašca, ali ponajviše love na lovištima u blizini mjesta Kostur, Đardin, u uvali Drnđele i oko rta Pelegrin. Jači razvitak ribarstva ometa to, što nema zaštićene luke za smještaj ribarskih brodova. Love godišnje oko 25 t ribe., koju djelomično prodaju trgovačkim poduzećima ili na okolnim tržištima.

LIT.: I. Pastrović, Ribarski priručnik za g. 1913, Trst 1912.J. Bi.