CARDIFF (Caer Dâf, tvrđava na Taffu, ili vjerojatnije tvrđava Didiusa), 51°29´N i 3°10´W, grad i luka na ušću rijeke Taff u Bristolski kanal (grofovija Glamorgan u južnom Walesu). Grad leži u nizini; ima vlažnu i neprijatnu klimu.

Na području Cardiffa vjerojatno je postojala rimska utvrda, koju su Normani obnovili u XII. st. Nagli razvoj i velika važnost Cardiffa temelje se na bogatstvu ugljena u gornjem dijelu rijeke Taff. U početku XIX. st. C. postaje jedan od ekonomski važnijih gradova Velike Britanije zbog izvoza ugljena (koji je najbolji za pogon brodova). Uz ugljen otkrivena su i ležišta željeza. Time je C. postao rudarsko-trgovački centar, jedan od najtipičnijih te vrste na svijetu. Grad se osobito razvio posljednjih sto godina. Moderno je izgrađen, a u njegovoj arhitekturi odrazuje se i njegov prosperitet. U gradu su sveučilište, visoka tehnička škola, bogati muzeji i galerije. C. je administrativni centar grofovije Glamorgan. Otvaranje mnogih ugljenokopa privuklo je domaću i stranu radnu snagu, i C. je naglo porastao. Dok je 1801 imao svega 1870 st., oko sredine XIX. st. broji približno 18.000 st., a 1951 imao je 243.627 st. C. je kozmopolitski grad, čime se znatno razlikuje od ostalih gradova sjevernog i srednjeg Walesa, u kojima se ističe jaka tradicija i regionalizam.

Zbog bogatstva ugljena i nalazišta ruda (željezo, bakar i cink) razvila se u Cardiffu i metalna industrija. Za proizvodnju Cardiffa važni su obojeni metali i brodogradnja. Za iskorištavanje i dopremu ugljena kao i za razvoj industrije Cardiffa bila je važna izgradnja željezničkih pruga. God. 1840 željeznicom Taff Vale spojen je C. s Merthyr Tydfilom; 1850 sa željezničkom prugom South Wales; osam godina kasnije izgrađena je željeznička pruga Rhymney. Danas je povezan prugama i kanalom sa zaleđem.

Paralelno s izgradnjom željeznica uređena je i luka C. Zbog velike amplitude morskih mijena u Bristolskom kanalu (gotovo 13 m) morala se luka urediti na principu plimnog basena. Prvi dok, zapadni, izgrađen je 1839. Zbog razvoja trgovine i porasta pomorskog prometa bilo je potrebno da se izgrade novi dokovi, skladišta i ostala lučka postrojenja. U tom periodu vodi se borba protiv monopola vlasništva postojećih dokova. Ujedinjenjem poduzeća u rudarsku federaciju južnog Walesa, s upravom u Cardiffu, omogućeno je suvremeno uređenje i dovršenje luke. God. 1855 otvoren je Istočni dok sa 18,5 ha površine, i Basin, koji je stavljen u promet 1855. Zapadni dok zauzima površinu od 8 ha i ima 3 km izgrađene obale; željezničko društvo Taff Vale otvorilo je 1865 jedan dok od 8 ha površine. God. 1866 otvoren jebasen Roath sa 5,25 ha površine, a 1887 stavljen je u promet i dok Roath. Najnovijeg je datuma Dok kraljice Aleksandre s površinom od 10 ha i 3 km dugim pristaništem. Ukupno danas ima 20 dokova sa 13 km obale. U luci se nalazi preko 100 dizalica.

C. je dugo vremena bio najpoznatija luka na svijetu za izvoz crnog dijamanta — ugljena. Ugljen je još uvijek njegov glavni izvozni artikl, iako je proizvodnja opala (1913 — 12 milijuna t, a u posljednje doba oko 8,5 milijuna). C. izvozi i metalne prerađevine, koks, rafinirani petrolej i dr. U uvozu grada prvo mjesto zauzimaju željezna ruda, prehrambeni artikli (žito, voće i povrće), drvo za rudnike i tekuće gorivo. Budući da su plići rovovi u rudnicima iscrpeni, ugljen se sad kopa iz dubokih rovova, što poskupljuje proizvodnju. Izvoz je ugljena smanjen i cijena mu pada, jer se sve više grade brodovi na motorni pogon. Stoga se nastoje jače razviti druge industrijske grane (preradba obojenih metala, izradba strojeva, kemijski proizvodi). Povoljan pomorski položaj, obilje stručne radne snage i dugo poslovno iskustvo glavna su jamstva za daljnji napredak grada. Golema potrošnja ugljena u brodarstvu, kojoj Cardiff nije mogao oko god. 1880 udovoljiti, prisilila je vlasnike rudnika ugljena, da 12,8 km jugozapadno od Cardiffa sagrade novu luku Barry.N. F.

Barry, 51°24´N i 3°16´W, luka i grad na sjevernoj obali Bristolskog kanala u Glamorganshireu, jugoistočni Wales (Velika Britanija). Izgrađen je na ušću rječice Barry u Bristolski kanal, nasuprot istoimenom otočiću, koji je danas nasipom povezan s kopnom. Otvaranje velikih rudnika ugljena u unutrašnjosti (krajem XIX. st.) glavni je uzrok snažnom razvoju Barrya, koji je 1881 imao 85, a 1951 već 41.780 st. Ugljen se doprema željeznicom i dalje se izvozi, a tek se manjim dijelom prerađuje u koks. Razvila se teška i cementna industrija, a ljeti i turizam.

Sidrište se nalazi oko 800 m jugozapadno od luke, na dubini 9—11 m. Luka ima 3 doka s ukupnom površinom 46 ha i duljinom gatova 6108 m, a opremljena je modernim uređajima za prekrcaj ugljena. Zaštićena je sa 2 lukobrana, između kojih je prolaz širok 150 m. Kod niske vode dubina u luci iznosi 12,1 m. Luka je snabdjevena suvremenim uređajima za prekrcaj tereta; ima 46 dizalica od 1,2 do 50 t. Za prekrcaj većih tereta služe plutajuće dizalice (50 i 100 t) iz Cardiffa. Skladišta zauzimaju preko 30.800 m² Posebni prostor od 16,5 ha služi za uskladištenje rudarskog drveta. Tankovi za tekuće gorivo mogu primiti 58.000 t. Uvozi se rudarsko drvo, žitarice, brašno, pijesak i tekuće gorivo, a izvozi najviše ugljen, manje koks, cement, brašno i čelični proizvodi.T. Ša.