BRODSKE ISPRAVE (engl. ship's papers, franc. les papiers de bord, tal. documenti di bordo, njem. Schiffsdokumente). Izraz »brodske isprave« u najširem smislu obuhvaća sve isprave i dokumente, koje pojedini brod trgovačke mornarice mora imati za vrijeme plovidbe, a odnose se na njegov pravni položaj, na neko njegovo tehničko svojstvo ili na propisano stanje njegovo ili njegove posade. Neka zakonodavstva pod tim izrazom razumijevaju osim javnih isprava u užem smislu još i službene knjige, koje izdaju organi pomorske uprave i koje brod za vrijeme plovidbe mora voditi: brodski dnevnik, radio-dnevnik i dr. Po pomorskim propisima FNRJ za te se knjige upotrebljava izraz brodske knjige. Koje brodske isprave i brodske knjige pojedini brod mora imati, to je u načelu stvar pravnog poretka države, koje zastavu brod vije. Ali postojanje nekih isprava (kao i knjiga) na brodu predstavlja uvjet, da brod može dobiti pravo plovljenja i da može nesmetano ploviti u domaćem i međunarodnom saobraćaju. Zbog toga sve države, koje imaju brodove trgovačke mornarice, propisuju, da brod mora imati određene brodske isprave, odnosno knjige (brodske dokumente ili isprave u općem smislu riječi).

Isprave, koje posvjedočuju identitet broda, njegovo vlasništvo i njegovu državnu pripadnost, jesu legitimacione isprave broda. Kako je pak plovidba po moru, osobito njena sigurnost postala predmet međunarodnih konvencija, po tim konvencijama postoji obveza za brodove da imaju isprave predviđene tim konvencijama. Preostale isprave služe uglavnom za dopunu osnovnih isprava o tehničkoj sigurnosti po međunarodnim konvencijama. Isprave, koje se odnose na prijevoz tereta ili na korišćenje broda (ugovor 0 prijevozu, teretnica i druge), a koje brod mora imati, ne smatraju se brodskim ispravama. Brod, koji nema propisnih brodskih isprava, ne može nesmetano ploviti, jer postoje različite smetnje, koje nadležni pomorski organi mogu praviti brodu, ako nema tih isprava. To zavisi od važnosti pojedine isprave. Brod, koji nema brodskih isprava, a pogotovo legitimacionih isprava, mogao je u prošlosti biti kažnjen kao da je počinio akt gusarstva. Danas se takav čin kažnjava kao posebno kazneno djelo, odnosno prekršaj prema zakonodavstvu zemlje, kojoj brod pripada. Pitanje brodskih isprava ima posebnu važnost za vrijeme rata na moru, kad vrijede i posebni propisi međunarodnog javnog prava o odnosima na moru kod ratnog stanja.

Propisane brodske isprave i knjige izdaju se na određenim formularima. Kad se brod briše iz Upisnika brodova, njegove se brodske isprave i knjige (ako nisu nestale u slučaju potonuća broda) predaju organu, kod koga je brod bio upisan. Tom se organu vraćaju isprave i knjige, kojih je valjanost prestala. Vraćene isprave i knjige čuva u svojem arhivu luka pripadnosti broda.

Glavne isprave, odnosno knjige, koje brodovi trgovačke mornarice FNRJ moraju sobom imati, propisane su Uredbom o brodskim ispravama i knjigama brodova trgovačke mornarice FNRJ od 12. VI. 1950 (Sl. list br. 40/50), a ostale su određene propisima, koji se odnose na gradnju, opremu, plovnost i tehničko stanje broda, od kojih neke brod ne mora nositi sobom, ali služe za dobivanje onih, bez kojih brod ne može ploviti (plovidbene isprave). Što koja isprava, odnosno knjiga mora sadržavati, ili kada se ima smatrati, da brod ispunjava uvjete, da mu se neka isprava, odnosno knjiga može izdati, propisano je Pravilnikom za izvršenje Uredbe 0 brodskim ispravama i knjigama brodova trgovačke mornarice FNRJ Ministarstva pomorstva br. 1819 od 16. II. 1951 (Sl. list br. 13/51), a za Upisni list to je propisano Pravilnikom za izvršenje Uredbe o upisu pomorskih brodova i čamaca FNRJ Ministarstva pomorstva br. 6113 od 4. VII. 1951 (Sl. list br. 34/51).

A. BRODSKE ISPRAVE (u užem smislu)

Prema spomenutoj Uredbi i dopunskim propisima za brodove trgovačke mornarice FNRJ propisane su slijedeće isprave:

Upisni list (engleski Certificate of Registry, francuski Acte de francisation, njemački Schiffszertifikat, talijanski Atto di nazionalità), kojim brod trgovačke mornarice FNRJ dokazuje identitet, t. j. državnu pripadnost i vlasništvo, a brodovi u općenarodnoj imovini dokazuju njime i tko je njihov organ upravljanja. Usto se Upisnim listom dokazuje namjena broda, kategorija i granice plovidbe. Kako Upisni list daje najvažnije podatke o brodu, to je on najvažnija brodska isprava, i mora je imati svaki brod FNRJ. Upisni list mora biti vjeran odraz podataka upisanih u Upisnik brodova. Ako su u Upisniku upisana kakva posebna ograničenja slobodnog raspolaganja brodom ili kakva stvarna prava, koja terete brod, ti se upisi moraju na odgovarajućem mjestu upisati i u Upisni list. To vrijedi i za druge podatke tog broda, upisane u Upisnik brodova. Upisni list mora imati svaki brod FNRJ od 10 ili više brt, ako ima palubu. Taj list mora imati zato, što se takav brod, na temelju Uredbe o upisu brodova i čamaca FNRJ od 12. V. 1951 (Sl. list br. 25/51), smatra »brodom« u užem smislu i upisuje u odnosni Upisnik brodova. Brod, koji ima Upisni list, ima pravo i dužnost vijati zastavu trgovačke mornarice i brodarstva unutrašnje plovidbe FNRJ.I. K.

Upisni list je po svom sadržaju prijepis uloška Upisnika odnosnog broda. Upisni list se od Upisnika razlikuje utoliko, što osim opisnog, vlasničkog i teretnog lista ima na početku još jedan list, u kojem je navedena vrsta i namjena broda, njegovo ime, luka pripadnosti, mjesto upisa, upisnik, kategorija i granica plovidbe, te ovlaštenje, da brod ima pravo vijati zastavu trgovačke mornarice i ploviti u određenim granicama plovidbe. Stvarnopravni podaci u Upisnom listu nemaju sami po sebi konstitutivni karakter, nego ovise o podacima unesenim u Upisniku, ukoliko i ti podaci imaju konstitutivan karakter, a inače ovise o pojedinoj ispravi. Svaka promjena, unesena u Upisnik, mora biti evidentirana također i u Upisnom listu. Promjenu može unijeti organ, koji vodi Upisnik za odnosni brod, ili bilo koji drugi pomorsko-upravni organ, odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo, ali samo na temelju molbe organa, koji vodi Upisnik i njegove potvrde, da je promjena unesena u Upisni list. Kad brod mijenja ime i Upisnik, mora mu se promijeniti i Upisni list. Ako se brod briše iz Upisnika, oduzima mu se Upisni list.

Privremeni plovidbeni list (engleski Provisional certificate, francuski Acte provisoire de francisation), isprava, kojom se brodu privremeno dopušta, da bez Upisnog lista plovi pod zastavom trgovačke mornarice FNRJ. Ova se isprava izdaje brodu nabavljenom u inozemstvu, koji još nema svoga Upisnog lista, kao i onom, koji je u inozemstvu, a Upisni je list izgubio. Privremeni plovidbeni list može se izdati samo brodu, koji ispunjava materijalne preduvjete, da bude upisan u Upisnik brodova. Ovu ispravu izdaju diplomatsko-konzularna predstavništva. Privremeni plovidbeni list sadrži podatke o identitetu broda, i to mjesto i godinu gradnje, eventualno prijašnje ime i državnu pripadnost, vlasništvo i organ upravljanja, ukoliko se radi o brodu općenarodne imovine, rok trajanja važnosti, propis, na temelju kojeg je isprava izdana, kao i klauzulu, da brod ima pravo na vijanje zastave trgovačke mornarice FNRJ. U nekim državama mogu, pod određenim okolnostima, izdavati Privremene plovidbene listove uz diplomatsko-konzularne predstavnike i pomorsko-upravni organi u zemlji. Ova se isprava redovno izdaje za vrijeme, koje je potrebno, da brod stigne u domaću luku, u kojoj će dobiti Upisni list, ali ne na dulje od godine dana. U izvanrednim slučajevima može mu se važnost produljiti, i to samo od strane diplomatsko-konzularnih predstavnika, ali najviše na šest mjeseci s tim, da i ovako produljeni Privremeni plovidbeni list ne može vrijediti više od godinu dana. Izdavanje Privremenog plovidbenog lista konstitutivan je akt, kojim brod stječe pravo na vijanje zastave. Brodovi s Privremenim plovidbenim listom imaju prema državi, koje zastavu viju, sva ona prava i dužnosti kao i brodovi s Upisnim listom.B. J.

Popis posade (engleski Creiu list, francuski Role d'equipage), isprava, u koju se upisuju imena članova posade. Popis posade moraju imati brodovi, koji imaju posadu ukrcanu na osnovu propisane isprave za ukrcanje, te svi brodovi, koji putuju u inozemstvo. U Popis posade se upisuje, osim podataka o brodu, brodovlasniku i brodaru, u kojem je svojstvu pojedini član posade zaposlen, uz koje uvjete zaposlenja, koje kvalifikacije ima, i konačno datum, kad je ukrcan na brod, odnosno, kad je iskrcan s broda. U Popis posade upisuje podatke lučka kapetanija, gdje se vrši ukrcavanje, odnosno iskrcavanje posade, a u inozemstvu diplomatsko-konzulamo predstavništvo FNRJ. Ako u inozemnoj luci nema diplomatsko-konzularnog predstavništva, upisuje podatke o ukrcanju ili iskrcanju članova posade zapovjednik u brodski dnevnik, pa na temelju toga lučka kapetanija, odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo vrši upis u Popis posade. Popis posade služi i za to, da na njemu lučka kapetanija, a u inozemstvu diplomatsko-konzularno predstavništvo, potvrđuje dolazak broda u luku i njegov odlazak iz luke, navodeći, u koju luku plovi. Za vrijeme, dok brod boravi u luci, zadržava Popis posade lučka kapetanija, odnosno u inozemstvu diplomatsko-konzularno predstavništvo. Od toga su izuzeti brodovi, koji održavaju redovne pruge u domaćoj plovidbi.B. J. i V. Bra.

Svjedodžba o baždarenju (engleski Tonnage certificate, francuski Certificat de jauge), kojom brod dokazuje svoju netto i brutto tonažu (v. Baždarenje broda).

Zdravstveni list (engl. Bill of health, franc. Patente de santé), kojim se izvješćuje o stanju zaraznih bolesti u polaznoj luci broda ili njenoj okolini. Tu su ispravu u načelu morali imati, prema Sanitarnoj konvenciji u Parizu od 1926 i dopunama do one u Washingtonu 1948, svi brodovi, koji putuju u inozemstvo ili koji dolaze iz inozemstva. Međutim, prema novom Međunarodnom sanitarnom pravilniku (Ženeva 25. V. 1951), ne predviđa se više Zdravstveni list kao dokaz o zdravstvenom stanju polazne luke, ali je zapovjednik broda, odnosno brodski liječnik dužan da po dolasku u luku podnese Pomorsku zdravstvenu izjavu (Maritime Declaration of Health) o zdravstvenom stanju svih osoba na brodu i da pruži podatke o zdravstvenim uvjetima na brodu za vrijeme proteklog putovanja. Prema tome, ne treba Zdravstveni list ni brodovima, koji odlaze iz naših luka. Pomorska zdravstvena izjava sadrži podatke o brodu, pravcu putovanja i broju putnika i posade, o usputnim pristajanjima i o datumu izdanja potvrde o deratizaciji, odnosno oslobođenja od deratizacije.

Svjedodžba o klasi (engleski Classification certificate, francuski Certificat de navigabilité), koju izdaje priznati klasifikacioni zavod. Njome se potvrđuje, da je brod građen i održavan u skladu s postojećim tehničkim propisima i pravilima te klasifikacione ustanove. Kod nas tu ispravu izdaje Jugoslavenski registar brodova ili strani priznati klasifikacioni zavodi. Svjedodžbu o klasi moraju imati svi putnički brodovi, a od ostalih brodova trgovačke mornarice FNRJ oni sa preko 50 brt. Ta svjedodžba traje u načelu 4 godine. Ako u vremenu od izdavanja do isteka isprave brod pretrpi takvo oštećenje, da njegovo stanje više ne odgovara navodima u svjedodžbi o klasi, njezina valjanost prestaje.

Svjedodžba o nadvođu (engleski Load line certificate, francuski Certificat de francbord), kojom se posvjedočuje utvrđeni razmak između teretne vodene crte (najdubljega dopuštenog gaza) i crte ruba glavne palube, koje su označene na objema stranama vanjske oplate u sredini broda, prema utvrđenim propisima. Tu je ispravu uvela i propisala joj oblik Međunarodna konvencija 0 teretnim linijama u Londonu od 5. VII. 1930 za brodove preko 150 brt, ako vrše međunarodna putovanja. Međunarodno putovanje znači putovanje iz luka jedne države u luke druge države. Prema propisima FNRJ moraju svi putnički brodovi, ukoliko ne potpadaju pod norme Međunarodne konvencije, imati posebnu jugoslavensku svjedodžbu o nadvođu, a ostali brodovi, ako imaju preko 50 brt. Kod nas tu ispravu izdaje Jugoslavenski registar brodova, a za brodove preko 150 brt i strani ovlašteni registarski zavodi. Rok valjanosti Svjedodžbe o nadvođu iznosi 4 godine, ali svake godine mora biti potvrđena prilikom pregleda broda.

Svjedodžba o sigurnosti (engleski Safety certificate, francuski Certificat de sécurité), kojom putnički brod, vršeći međunarodna putovanja, dokazuje svoju sposobnost za plovidbu i ovlašćenje, da na takvim putovanjima prevozi određen broj putnika. Tu je ispravu propisala Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru od 1929 u Londonu (revidirana 10. VI. 1948), a odatle ju je usvojila i naša Uredba 0 utvrđivanju sposobnosti za plovidbu brodova trgovačke mornarice FNRJ od 12. VI. 1950 (Sl. list br. 40/50). Ispravu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu, a može se izdati samo onom brodu, koji je već dobio slijedeće isprave: a) Svjedodžbu o kategoriji i granicama plovidbe; b) Svjedodžbu o klasi; c) Svjedodžbu 0 nadvođu; d) Svjedodžbu o ispravnosti sredstava za spasavanje; e) Svjedodžbu 0 ispravnosti sredstava za sprečavanje i gašenje požara; f) Svjedodžbu o radiotelegrafskoj ili radiotelefonskoj sigurnosti; g) Svjedodžbu o navigacionim sredstvima; h) Svjedodžbu o navigacionim svjetiljkama i znakovima; i) Dozvolu za prijevoz putnika; i) Svjedodžbu o ispravnosti zdravstvenih uređaja i sredstava za njegu bolesnika; k) Račun stabiliteta; 1) Svjedodžbu 0 propisanom broju članova posade, njihovim kvalifikacijama i funkcijama.

Svjedodžba o sigurnosti izdaje se u obliku, koji je propisala Konvencija za zaštitu ljudskog života na moru, i sadrži: a) ime, luku pripadnosti i bruttoregistarsku tonažu; b) potvrdu (tvrdnju), da je brod bio pregledan i da odgovara propisima o pregledu; c) potvrdu, da čamci i ostala sredstva za spasavanje odgovaraju propisima; d) potvrdu, da brod ima propisani radio-uređaj, ako se ovaj nalazi na brodu; e) broj putnika, koje brod smije prevoziti; f) potvrdu, da je brod opskrbljen propisanim uređajima za gašenje požara, navigacionim svjetiljkama i znakovima; g) potvrdu, da je svjedodžba izdana u ime vlade FNRJ. Rok valjanosti ove isprave iznosi godinu dana, ali joj valjanost prestaje i prije, ako izgubi valjanost neka druga isprava, na temelju koje je izdana.

Plovidbena dozvola, kojom brodovi sa više od 10 brt (osim onih, koji imaju Svjedodžbu o sigurnosti) dokazuju svoju sposobnost za plovidbu u određenoj kategoriji i granicama plovidbe. Pojedine vrste brodova (kao na pr. tehnički plovni objekti), koji treba da imaju ovu ispravu, moraju, prije nego im se ona ispostavi, dobiti od nadležnog pomorsko-upravnog organa druge isprave o pojedinim svojim tehničkim svojstvima, uređajima ili stanjima (Svjedodžbu nadvođa, Račun stabiliteta, Svjedodžbu kapaciteta i dr.). Koje isprave neka vrsta broda mora dobiti prije Plovidbene dozvole, propisano je kod nas u Pravilniku za izvršenje Uredbe o brodskim ispravama i knjigama brodova trgovačke mornarice FNRJ Ministarstva pomorstva FNRJ br. 1819 od 16. II. 1951 (Sl. list br. 13/51).

Plovidbena dozvola sadrži: a) podatke o identitetu broda; b) podatke o indiciranim ili osovinskim konjskim snagama; c) podatke o organu upravljanja, odnosno brodovlasniku i brodaru; d) oznaku propisa, na temelju kojega se izdaje, i vrijeme njene valjanosti; e) potvrdu, da brod ima propisane isprave i da stvarno stanje broda odgovara ispravama; f) potvrdu kategorije kao i granica plovidbe, do kojih je brodu dopušteno ploviti. Plovidbenu dozvolu izdaje uprava pomorske oblasti, koja je izvršila pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu. Rok valjanosti ove isprave iznosi godinu dana. Ovoj ispravi u francuskom pravnom sistemu odgovara Permis de navigation, a u Engleskoj i Italiji ne poznaju je kao posebnu ispravu, nego se podaci iz ove isprave nalaze kod njih u drugim ispravama.

Privremena dozvola za plovidbu, kojom brodovi bez propisane plovidbene dozvole dokazuju privremeno ovlaštenje da izvrše neka putovanja. Naime, pojedinom brodu, koji ne ispunjava sve odredbe za dobivanje plovidbene dozvole, može uprava pomorske oblasti, nadležna da vrši pregled broda, izdati Privremenu dozvolu za plovidbu, i na temelju te dozvole može taj brod izvršiti samo ona putovanja, za koja mu je ta dozvola izdana. Tu ispravu ne mogu dobiti putnički brodovi ni teretni brodovi, koji plove izvan Jadranskoga mora. Rok valjanosti ove isprave može iznositi najviše 6 mjeseci.

Svjedodžba o ispravnosti brodske opreme (engleski Safety equipment certificate, francuski Certificat de securite pour le materiel d'armemeni), kojom teretni brodovi od 500 ili više brt, koji vrše međunarodna putovanja, dokazuju ispravnost svojih brodskih sredstava i uređaja za zaštitu ljudskih života na moru. Tu je ispravu prva propisala Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru od 1948, a odatle ju je preuzela naša Uredba o utvrđivanju sposobnosti za plovidbu brodova trgovačke mornarice FNRJ od 1950. Tu svjedodžbu također izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu. Rok valjanosti ove isprave iznosi godinu dana. Isprava uglavnom sadrži: a) ime, luku pripadnosti i bruttoregistarsku tonažu broda; b) potvrdu, da je brod pregledan i da odgovara propisima o pregledu; c) potvrdu, da ima propisani broj čamaca za spasavanje i da su propisno opremljeni; d) potvrdu, da ima propisani broj pojasa za spasavanje; e) potvrdu, da ima spravu za bacanje konopa i propisani prenosivi radiotelegrafski uređaj za čamac za spasavanje; f) potvrdu, da je brod opskrbljen propisnim uređajima za gašenje požara, navigacijskim svjetiljkama i znakovima; g) potvrdu, da je svjedodžba izdana u ime vlade FNRJ.

Svjedodžba o radiotelegrafskoj ili radiotelefonskoj sigurnosti (engleski Safety radiotelephony [radiotelegraphy] certificate, francuski Certificat de sécurité radiotelephonique [radiotelegraphique]), kojom se posvjedočuje, da radiotelegrafski, odnosno radiotelefonski uređaj, kao i njegov smještaj na brodu odgovaraju propisima. Svjedodžbu o radiotelegrafskoj sigurnosti prva je propisala Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru 1929, a Svjedodžbu o radiotelefonskoj sigurnosti propisala je Konvencija za zaštitu ljudskog života na moru 1948. Iz tih konvencija unijeta je ta svjedodžba i u naš pravni sistem. Tu ispravu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu. Rok valjanosti te isprave iznosi godinu dana od dana, kada je izdana, a moraju je imati brodovi, koji su prema propisima dužni posjedovati radiotelegrafski, odnosno radiotelefonski uređaj.

Svjedodžba o oslobođenju (engleski Exemption certificate, francuski Certificat d'exemption). Putnički brodovi i oni teretni, koji imaju 500 ili više brt, a vrše međunarodna putovanja, mogu se izuzetno osloboditi od pojedinih odredaba sadržanih u postojećim međunarodnim propisima za zaštitu ljudskog života na moru. Isprava, kojom brodovi dokazuju to oslobođenje, zove se Svjedodžba 0 oslobođenju. Ona se može izdati samo za određena putovanja, a izdaje ju uprava pomorske oblasti, na području koje se brod nalazi. Tu je ispravu propisala Međunarodna konvencija za zaštitu ljudskog života na moru, i odatle ju je usvojila i naša Uredba 0 utvrđivanju sposobnosti za plovidbu brodova trgovačke mornarice FNRJ od 1950.

Radio-dozvola (Licence), kojom se posvjedočuje, da brod ima pravo postaviti i držati uređaj za radio i upotrebljavati ga na određen način. Tu su ispravu, prema Pravilniku uz Međunarodnu konvenciju 0 telekomunikacijama, primljenu u Atlantic Cityu 1947, dužni imati brodovi, koji imaju radio-uređaj, a izdaje ju nadležni pomorsko-upravni organ. Radio-dozvola sadrži podatke: a) o identitetu broda; b) o brodovlasniku, odnosno kod brodova općenarodne imovine o organu upravljanja; c) o kategoriji stanice i općim karakteristikama glavnog uređaja; d) propis, na temelju kojega je Radio-dozvola izdana. Valjanost isprave traje, dok brod ne izgubi pravo da drži radio-uređaj, ili dok brod jedan radio-uređaj ne zamijeni drugim.

Dozvola za prijevoz putnika, kojom se brod ovlašćuje, da može prevoziti putnike, i ujedno se određuje, koliko putnika smije prevoziti. Tu ispravu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu. Isprava nije vremenski ograničena, ali ako se na brodu izvrše preinačenja, koja utječu na kapacitet broda za prijevoz putnika, mora nadležni pomorski organ ispostaviti novu dozvolu za prijevoz putnika.

Svjedodžba o deratizaciji i dezinsekciji (engleski Deratting certificate, francuski Certificat de dératisation), kojom se posvjedočuje, kad je na brodu posljednji put izvršeno raskuživanje. Tu su ispravu dužni imati brodovi, koji putuju u inozemstvo, kao i brodovi, koji dolaze iz inozemstva. Ispravu izdaje ovlašćena lučka kapetanija, a rok njene valjanosti iznosi 6 mjeseci. Periodičnu deratizaciju, radi zaštite od kuge, propisuje Međunarodni sanitarni pravilnik od 1951. Trajanje te isprave može biti produljeno za 1 mjesec za brodove, koji plove prema luci, gdje će se raskuživanje bolje obaviti. Ova isprava sadrži podatke: a) o identitetu broda; b) o teretu na brodu u vrijeme izdavanja svjedodžbe; c) da li je na brodu bilo štakora i koliko ih je uništeno; d) o načinu upotrebe sredstava za izvršenje deratizacije, kao i o njezinim rezultatima.

Svjedodžba o oslobođenju od deratizacije (engleski Deratting exemption certificate, francuski Certificat d'exemption de la dératisation), kojom se posvjedočuje, da je brod oslobođen od ponovnog raskuživanja. Tu ispravu imaju brodovi, kod kojih se, po isteku valjanosti Svjedodžbe o deratizaciji ili inače pri pregledu ustanovi, da nije potrebno vršiti raskuživanje, jer se nadležni zdravstveni organ uvjerio, da je broj glodavaca na brodu neznatan. Ispravu izdaje ovlašćena lučka kapetanija. Tekst se ove isprave nalazi na istom formularu, na kojem i tekst, koji je po Međunarodnom sanitarnom pravilniku propisan za Svjedodžbu o deratizaciji, pa se prema faktičnom stanju broda, a križanjem nepotrebnih riječi, izdaje jedna ili druga isprava.

Svjedodžba o kategoriji i granicama plovidbe posvjedočuje, u kojim granicama male obalne plovidbe smije brod ploviti. Tu ispravu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, a njena valjanost traje u načelu godinu dana.

Svjedodžba o ispravnosti uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje, kojom se posvjedočuje ispravnost uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta na brodu. Tu su ispravu dužni imati teretni brodovi preko 50 brt; svjedodžbu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled tih uređaja.

Svjedodžba o plovidbenosti, koja se izdaje umjesto Svjedodžbe o klasi: a) brodovima, koji nisu putnički, a njihova zapremina iznosi od 10 do 50 brt; b) teglenicama do 50 brt. Ovu svjedodžbu izdaje upravi pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, odnosno teglenice, da bi se ustanovila njihova sposobnost za plovidbu. Valjanost ove isprave traje godinu dana.

Svjedodžba o plovnosti, koja se izdaje umjesto Svjedodžbe o nadvođu: a) brodovima, koji nisu putnički, a njihova zapremina iznosi od 10 do 50 brt; b) teglenicama do 50 brt. Tu svjedodžbu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, odnosno teglenice, da bi se ustanovila njihova sposobnost za plovidbu, a valjanost joj traje godinu dana.

Svjedodžba o kapacitetu, koja se izdaje umjesto Svjedodžbe o nadvođu plutajućim dizalicama i plutajućim dokovima; svjedodžbu izdaje Jugoslavenski registar brodova, a vremenski nije ograničena.

Dozvola za pogon izdaje se brodovima, koji ne moraju biti klasificirani, a imaju parne kotlove (kojih je ogrevna površina veća od 1 m², a tlak veći od 0,75 kg po cm²) ili posude pod određenim tlakom. Svjedodžbu izdaje Jugoslavenski registar brodova, a valjanost joj traje godinu dana.

Svjedodžba o ispravnosti sredstava za spasavanje, kojom se posvjedočuje, da su brodska sredstva u skladu s odredbama propisa o sigurnosti života na moru. Tu su ispravu dužni imati svi brodovi, koji imaju Svjedodžbu o sigurnosti ili Plovidbenu dozvolu (od tehničkih plovnih objekata oni, kod kojih je Plovidbena dozvola uvjetovana posjedovanjem ove isprave). Svjedodžbu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu, a valjanost svjedodžbe traje godinu dana.

Svjedodžba o ispravnosti sredstava za sprečavanje i gašenje požara, kojom se posvjedočuje, da su brodska sredstva za sprečavanje i gašenje požara u skladu s odredbama propisa o zaštiti ljudskog života na moru. Tu ispravu moraju imati brodovi, koji imaju Svjedodžbu o sigurnosti, i u načelu svi brodovi, koji moraju imati Plovidbenu dozvolu (od tehničkih plovnih objekata oni, kod kojih je Plovidbena dozvola uvjetovana posjedovanjem ove isprave).

Svjedodžba o navigacijskim sredstvima, kojom se posvjedočuje, da su navigacijska sredstva broda u skladu s odredbama propisa o sigurnosti plovidbe. Tu ispravu moraju imati brodovi, koji imaju Svjedodžbu o sigurnosti ili Plovidbenu dozvolu. Svjedodžbu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu, a valjanost svjedodžbe traje godinu dana.

Svjedodžba o navigacijskim svjetiljkama i znakovima, kojom se posvjedočuje, da brodske navigacijske svjetiljke i znakovi odgovaraju propisima o konstrukciji tih sredstava. Tu ispravu moraju imati brodovi, koji imaju Svjedodžbu o sigurnosti ili Plovidbenu dozvolu, kao i tehnički plovni objekti, kod kojih je Plovidbena dozvola uvjetovana posjedovanjem ove isprave. Ispravu izdaje pomorsko-upravni organ, koji vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu, a valjanost isprave traje godinu dana.

Svjedodžba o ispravnosti zdravstvenih uređaja i sredstava za njegu bolesnika, kojom se posvjedočuje, da su uređaji za njegu bolesnika na brodu u skladu s propisima za te uređaje. Ispravu moraju imati putnički brodovi, koji vrše međunarodna putovanja, a od ostalih brodova samo oni, za koje je to propisano. Ispravu izdaje uprava pomorske oblasti, koja vrši pregled broda, da bi se ustanovila njegova sposobnost za plovidbu, a valjanost joj traje godinu dana od dana izdanja.

Račun stabiliteta, koji sadrži izračunan stabilitet broda. Izdaje ga Jugoslavenski registar brodova ili brodogradilište, koje je sagradilo brod, ali ga u tom slučaju potvrđuje Jugoslavenski registar brodova. Ova je isprava potrebna za dobivanje Svjedodžbe o sigurnosti, odnosno Plovidbene dozvole. Trajanje joj nije ograničeno.

Svjedodžba o propisanom broju članova posade, njihovim kvalifikacijama i funkcijama na brodu. Ovom se ispravom posvjedočuje, koji je broj članova posade određen, kakvu funkciju obavlja pojedini član posade i koje kvalifikacije treba da ima za tu funkciju. Ispravu izdaje pomorsko-upravni organ, a rok valjanosti isprave je neodređen, naime, ona vrijedi, dok se ne izmijeni namjena broda ili uvjeti, na temelju kojih je izdana.

List očevidnosti. To je isprava, koja se izdaje čamcima, za koje postoji dužnost upisa u očevidnik. Ono, što je Upisni list za brodove, to je List očevidnosti za čamce.

B. BRODSKE KNJIGE

Među brodske isprave u širem smislu ubrajaju se i brodske knjige, koje vode brodovi trgovačke mornarice. Koji će brodovi trgovačke mornarice voditi brodske knjige i kakve, određeno je propisima države, koje zastavu brod vije. Međutim, prema propisima svih država, koje imaju brodove, moraju svi brodovi imati i voditi stanovite knjige zbog njihove važnosti. Medu te se ubraja u prvom redu Brodski dnevnik. Osim toga, pojedine su međunarodne konvencije predvidjele neke brodske knjige, koje moraju voditi morski brodovi onih država, koje su ratificirale te konvencije. Tako Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1948 predviđa, da brodovi, koji imaju radio-uređaj, moraju voditi Radio-dnevnik. Uredbom o brodskim ispravama i knjigama brodova trgovačke mornarice FNRJ od 12. VI. 1950 (Sl. list br. 40/50) propisane su knjige, koje se moraju voditi, ali i drugi propisi mogu predvidjeti, da su pojedini brodovi dužni voditi stanovite knjige. Brodovi trgovačke mornarice FNRJ vode slijedeće knjige:

Brodski dnevnik (engleski Logbook, francuski Journal de bord, talijanski Giornale nautico), u koji se upisuju podaci o plovidbi, o vršenju službe na brodu, o posadi, putnicima, teretu, meteorološkim opažanjima, pomorskim događajima, koji se zbivaju na brodu ili u vezi s brodom, kao i o svim drugim događajima, koji mogu biti od važnosti za brod, državne organe, pomorstvo, brodovlasnika (a kod brodova općenarodne imovine za organe upravljanja), krcatelja (naručitelja), primaoca tereta, osiguratelja ili za druge zainteresirane osobe. Budući da su podaci, koji se unose u Brodski dnevnik vrlo važni, smatra se on najvažnijom brodskom knjigom. Za ispravno vođenje dnevnika odgovoran je zapovjednik. U toku plovidbe ili dok se vrši morska straža, upisuju i potpisuju podatke časnici, koji vrše stražu, a zapovjednik onda, kad on vrši stražu. Dok brod boravi u luci, podatke upisuje drugi časnik palube. Brodski su dnevnik dužni voditi svi brodovi preko 50 brt, a moraju ga voditi i oni, koji imaju stroj od 150 KS, bez obzira na tonažu. Postoje dva brodska dnevnika: a) Veliki brodski dnevnik i b) Mali brodski dnevnik. Veliki brodski dnevnik vode brodovi, koji plove u granicama duge plovidbe i velike obalne plovidbe, a Mali brodski dnevnik vode brodovi, koji plove u granicama male obalne plovidbe i tehnički plovni objekti na mehanički pogon. Zapovjednik je dužan češće pregledavati Brodski dnevnik i na putu je dužan Veliki brodski dnevnik svojim potpisom potvrditi jedamput sedmično, a Mali brodski dnevnik svakoga dana. Za vrijeme boravka broda u luci, dužan je jedan i drugi dnevnik potpisivati jednom sedmično. Osim toga, dužan ih je potpisati svaki put prije podnošenja dnevnika na vidiranje, i to u domovini lučkom organu, a u inozemstvu diplomatsko-konzularnom predstavniku FNRJ. Svaki brodski dnevnik mora u naslovnom listu sadržavati podatke 0 vrsti, imenu, luci pripadnosti, brutto- i netto-registarskoj tonaži i kategoriji plovidbe broda. Podaci, koji se za vrijeme plovidbe bilježe u Brodski dnevnik u toku jednog dana (od o do 24 sata), upisuju se uvijek na posebnoj stranici, a za vrijeme boravka broda u luci, mogu se na pojedinoj stranici upisati i podaci od više dana. Brodski dnevnik mora biti unaprijed ovjeren i izdan od pomorsko-upravnog organa nadležnog za upis toga broda. Popunjeni dnevnik čuva se na brodu godinu dana, zatim se vraća organu, kod kojega je brod upisan.

Dnevnik stroja (engleski Engine room log, francuski Journal de la maehine, talijanski Giornale di macchina), u koji se upisuju podaci o brodskom pogonskom uređaju, koji su važni za stanje i rad uređaja, o radu stroja za vrijeme pojedinih straža, o brzini broda, o vrsti i primitku pogonskog i potrošnog materijala i njihovu utrošku, kao i drugi podaci o pogonu i vršenju službe kod stroja. Dnevnik stroja dužni su voditi brodovi na mehanički pogon preko 50 brt, koji imaju stroj preko 150 KS. Brodovi, koji plove u granicama duge plovidbe i velike obalne plovidbe, vode t. zv. Veliki dnevnik stroja, a ostali brodovi, koji su dužni voditi Dnevnik stroja, vode t. zv. Mali dnevnik stroja. Brodovi na parni i motorni pogon imaju posebni Veliki i Mali dnevnik stroja. Razlika između Velikog i Malog dnevnika stroja je u tome, što pojedini dnevnik stroja sadrži, osim zajedničkih podataka, i posebne podatke važne za taj pogon, odnosno rad stroja. Zajednički podaci, koje imaju sve vrste dnevnika stroja, jesu podaci o vrsti, imenu, luci pripadnosti broda i kategoriji plovidbe. Za vrijeme plovidbe ili dok se vrši morska straža, podatke u dnevnik stroja upisuju i potpisuju časnici, koji vrše stražu, a upravitelj stroja u slučaju, kad vrši stražu. Za vrijeme boravka broda u luci upisuje podatke u Dnevnik stroja upravitelj stroja ili časnik, koji je za to određen. Upravitelj stroja je osobno odgovoran za vođenje Dnevnika stroja. Stoga on svojim potpisom potvrđuje točnost upisanih podataka, i to u toku plovidbe svakog dana u Velikom dnevniku stroja, dok podatke upisane za vrijeme boravka broda u luci ovjerava potpisom bar jedamput sedmično. Zapovjednik broda dužan je povremeno pregledati i potpisati Dnevnik stroja, osobito poslije svakog važnijeg događaja, o kome su podaci zabilježeni. Lučki organ u domaćim lukama, a u inozemstvu diplomatsko-konzularni predstavnik FNRJ, dužan je na zahtjev zapovjednika vidirati podneseni Dnevnik stroja. Popunjeni Dnevnik stroja čuva se na brodu kroz vrijeme od godinu dana, a zatim se predaje organu, kod kojega je brod upisan.

Zdravstveni dnevnik, u koji se upisuju podaci o općem zdravstvenom stanju članova posade i putnika, kao i o općim higijenskim prilikama na brodu. Zdravstveni dnevnik mora sadržavati podatke i o vrsti, imenu, luci pripadnosti, bruttoregistarskoj tonaži i kategoriji plovidbe broda. Zdravstveni dnevnik dužni su voditi putnički brodovi u dugoj plovidbi i velikoj obalnoj plovidbi, a i drugi brodovi, koji imaju preko 400 brt. Te podatke upisuje brodski liječnik, a ako ovoga nema, drugi oficir palube. U taj se dnevnik upisuju podaci za svako putovanje, i to posebno kod odlaska, a posebno kod povratka broda. Na svršetku svakoga putovanja brodski je liječnik, odnosno oficir palube dužan potvrditi svojim potpisom točnost upisanih podataka. Zapovjednik broda dužan je pregledati Zdravstveni dnevnik i ovjeriti ga svojim potpisom za vrijeme plovidbe bar jedamput mjesečno i na svršetku putovanja. On ga može podnijeti na vidiranje u domovini lučkom organu, a u inozemstvu diplomatsko-konzularnom predstavniku. Popunjeni Zdravstveni dnevnik čuva se na brodu kroz vrijeme od godinu dana, zatim se predaje organu, kod kojega je brod upisan.

Radio-dnevnik (engleski Radio log, francuski Journal de bord radio), u koji se upisuju podaci o primljenim i odaslanim vijestima putem radija, koje se tiču sigurnosti plovidbe, i podaci o vršenju radio-službe na brodu. Radio-dnevnik, propisan Konvencijom za zaštitu ljudskog života na moru od 1948, vode brodovi, koji imaju radio-uređaj, a sadrži podatke o vrsti, imenu, luci pripadnosti, bruttoregistarskoj tonaži i kategoriji plovidbe broda, kao i ie i prezime radiotelegrafista, odnosno radiotelefonista. Rukovodilac radio-stanice upisuje u Radio-dnevnik podatke o održavanju i kontroliranju radio-uređaj a, obavještenja, koja se odnose na sigurnost plovidbe, izmjenu obavještenja s kopnenim i pokretnim stanicama, kao i podatke o nepredviđenim događajima i o poziciji broda u 12 sati, dok razgovore o obavijestima opasnosti upisuje radiotelegrafist, koji se nalazi u službi i to potvrđuje svojim potpisom. Na svršetku putovanja zapovjednik broda dužan je pregledati Radio-dnevnik i ovjeriti ga svojim potpisom. Popunjeni Radio-dnevnik čuva se na brodu godinu dana, zatim se predaje organu, kod kojega je brod upisan.

Brodovi, koji imaju radiotelefonski uređaj, moraju voditi posebni Radiotelefonski dnevnik (engleski Radiotelephone log, francuski Journal de bord radio-téléphonique).

Knjiga tereta, u koju se upisuju podaci o vrsti, količini i smještaju tereta na brodu i podaci o krcateljima i primateljima tereta. Tu su knjigu dužni voditi teretni brodovi preko 500 brt. Knjiga mora sadržavati podatke o vrsti, imenu, luci pripadnosti, brutto i nettoregistarskoj tonaži broda i kategoriji plovidbe. Podatke upisuje i potpisuje zapovjednik ili oficir palube, koji je za to određen, a zapovjednik ovjerava svojim potpisom Knjigu tereta bar jedamput mjesečno.

Knjiga inventara, u koju se upisuju svi predmeti opreme i pribora broda, kao i instrumenti broda raspoređeni po službama broda. Tu knjigu vode svi brodovi. Upis u Knjigu inventara vodi oficir, koji je za to određen, a ovjerava je zapovjednik. Oni odgovaraju za točnost upisanih podataka.

Knjiga pregleda i nadzora, u koju nadzorni organ sigurnosti plovidbe pri vršenju pregleda i nadzora upisuje podatke o izvršenom pregledu i nadzoru. U istu knjigu upisuje nadzorni organ i eventualne naloge, da bi se uklonili nedostaci ili mane s obzirom na sigurnost plovidbe, ako su nedostaci ili mane ustanovljeni pri pregledu i nadzoru. Ovu knjigu moraju imati svi brodovi, na koje se odnose propisi Uredbe o utvrđivanju sposobnosti za plovidbu brodova trgovačke mornarice FNRJ (brodovi sa više od 10 brt).

U nekim zemljama smatra se brodskom ispravom i Brodski manifest.

Prema Uredbi o brodskim ispravama i knjigama od 12. VI. 1950 moraju trgovački brodovi FNRJ od gore navedenih isprava i knjiga sa sobom uvijek nositi slijedeće: Upisni list, Privremeni plovidbeni list, Popis posade, Svjedodžbu 0 sigurnosti (Plovidbenu dozvolu, odnosno Privremenu dozvolu za plovidbu), Svjedodžbu 0 ispravnosti brodske opreme, Svjedodžbu 0 baždarenju, Svjedodžbu 0 ispravnosti uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, Svjedodžbu deratizaciji i Radio-dozvolu, zatim Brodski dnevnik, Dnevnik stroja, Zdravstveni dnevnik, Radio-dnevnik, Knjigu tereta i Knjigu inventara. Čamci moraju imati samo List očevidnosti. To su plovidbene ili brodske isprave u posebnom značenju te riječi. Ostale, gore navedene, kao i posebne isprave, koje se odnose na teret ili iskorišćivanje broda (brodarski ugovori) jesu brodske isprave u najširem značenju riječi.I. K.

LIT.: S. Nisio, Il Giornale nautico, Padova 1943; V. Brajković, Pomorsko pravo, Zagreb 1950; G. Ripert, Droit Maritime, I, Paris 1950, str. 230—237.