BRODOGRAĐEVNI ALAT. Gradnja broda zavisi od više faktora, u prvom redu od kvaliteta radne snage, od uvjeta rada, od radnih strojeva i od alata.
Razvoj alata ide uporedo s razvojem brodogradnje. Dok su se nekoć gradili samo drveni brodovi, upotrebljavao se ručni alat, koji se u gradnji drvenih brodova nije ni do danas mnogo promijenio, iako se za neke radove, mjesto negdašnjeg alata, upotrebljavaju danas prijenosni ručni strojevi. U čeličnoj se brodogradnji mjesto prijašnjeg ručnog alata uveo ekonomičniji pneumatski alat, ali je i on u novije vrijeme prilično istisnut zbog sve veće primjene elektrovarenja u modernoj čeličnoj brodogradnji. Elektrovarenje se obilno primjenjivalo u USA za vrijeme II. svjetskog rata, kada je trebalo brže dovršavati brodove, koji su se gradili u serijama, po sistemu unaprijed izgrađenih blokova i sekcija, katkad samo uz primjenu elektrovarenja. I danas se brodovi potpuno vare, ali samo onda, kada je taj način ekonomski opravdan (tankeri, riječne teglenice i t. d), inače se čelični brodovi grade i elektrovarenjem i zakivanjem.
B. a. može se razdijeliti u dvije grupe: 1. za gradnju drvenih brodova: ručni a. i ručni prijenosni strojevi (električni i pneumatski); 2. za gradnju čeličnih brodova: ručni a. i ručni prijenosni strojevi (električni, pneumatski, autogeni i elektrovarilački).
ALAT I RUČNI PRIJENOSNI STROJEVI ZA GRADNJU DRVENIH BRODOVA
Ručni alat. Alat za piljenje. Drveni su se brodovi nekoć gradili samo ručnim alatom, bez obzira na veličinu broda. Balvane su označivali, a zatim rezali okvirnim pilama, u kojima je list pile bio u sredini. Pila ima dvoručnih (sl. 1.) i jednoručnih (širokih, sl. 2, i uskih, sl. 3). Općenito se u drvenoj brodogradnji upotrebljavaju drvodjelske pile i drvodjelski alat Specifični su alati u drvenoj brodogradnji:
Alat za bušenje. Dugačke rupe i rupe većih dimenzija buše se ručnim svrdlima, kojima se dužina struka određuje prema dubini rupe (si. 4). Rupe manjeg promjera buše se prsnim bušilicama, u koje se utiču svrdla odgovarajuće dužine i oblika (sl. 5).
Alat za šuperenje su razna dlijeta, koja služe za pravljenje utora medu trenicama i za zbijanje kučine. Uobičajeno je, da brodograditelj ima slog alata u svom priručnom sanduku. Tu su uglavnom: široka i uska jednoručna pila, procijep za nagibanje zubi kod pile, prsna bušilica, svrdla (1/4˝, 5/18˝, 3/8˝, 7/16˝ i 1/2˝) kliješta, čekić (0,30 i 0,50 kg), 1 obična ugodljiva drvena blanja, 4 drvodjelska dlijeta (2 plosna, 2 poluokrugla), 2 izvijača, kutnik 90° od 150 cm dužine, 2 izbijača čavala, 6 odabranih dlijeta za šuperenje, drveni čekić za šuperenje, 1 bradva, 1 tesla, 1 člankasto mjerilo (1 m) i tračno mjerilo (2 m), visak, vodovaga (libela) 400 mm, 2 turpije, 2 rašpe, 1 dlijeto za metal i 1 olovka. Prema tome, da li se radi na novogradnji ili popravku, na velikim brodovima ili čamcima, mijenja se i izbor alata.
Ručni prijenosni strojevi za piljenje su prijenosna pila s okruglom pločom (cirkular) i prijenosna pila s noževima na člankastom (Gallovu) lancu. Slična je ovoj pili dubilica za kopanje rupa (prolazi rebara kroz palubnu provezu).
Prijenosni ručni strojevi za bušenje. Kod ručnih prijenosnih strojeva za gradnju čeličnih brodova opisani su potanje svi strojevi za bušenje; ti se strojevi, samo manjih dimenzija, upotrebljavaju i za bušenje u drvu. Svrdla za strojevno bušenje u drvu posebno su udešena, da lakše odvode obilne drvne strugotine.
Ručni alat. Čelični se brodovi ne mogu graditi samo ručnim alatom kao drveni brodovi. Teški limovi i profili režu se, savijaju i t. d. na strojevima, a ručni se a. upotrebljava samo pri dotjerivanju već obrađenoga čeličnog elementa i pri montaži.
ALAT I RUČNI PRIJENOSNI STROJEVI ZA GRADNJU ČELIČNIH BRODOVA
Brodokovački ručni alat. Manji čelični elementi broda, okviri, detalji ograda, razni okovi i t. d., koji se ne izrađuju u velikom broju, kuju se alatom za ručno kovanje (sl. 6). Prije, dok se još nisu upotrebljavali ručni pneumatski čekići, ručno se vršilo i zakivanje. Danas se zakivanje obavlja ponajviše samo pneumatski (zračnim čekićima) i hidraulički (prešama).
Ručni prijenosni strojevi. Uglavnom su električni i pneumatski, a rjeđe strojevi, koje pokreću motori na unutarnje izgaranje. Pneumatski ručni strojevi, zbog većeg učinka i male težine, potiskuju iz upotrebe normalne električne rotativne ručne strojeve. U uskim i skučenim prostorima, kao što je to na brodovima, mali lagani i jaki pneumatski strojevi mnogo su prikladniji.
Električni ručni prijenosni strojevi upotrebljavaju se za bušenje i razvrtavanje, za brušenje i za operacije čišćenja (odstranjivanje rđe i kamenca). Električni je pogon ručnih strojeva jeftiniji od pneumrtskoga. Da normalni električni strojevi ne budu odveć glomazni, počeli su u novije vrijeme u električne ručne strojeve ugrađivati lagane visokofrekventne elektromotore (sl. 11 i sl. 12).
Pneumatski ručni strojevi dijele se uglavnom u dvije vrste: udarne (čekiće) i rotativne. Pokreće ih lamelna zračna turbina, rjeđe zračni stapni stroj (starije konstrukcije). U čekićima se zrak razvodi radnim klipom (bez ventila), slobodnim ventilom (punim ili treperavim) ili se zrak razvodi pri upustu i ispustu. Potonji je način razvoda, s obzirom na potrošak zbijenog zraka, najekonomičnji.
Pneumatski ručni strojevi upotrebljavaju se za bušenje, razvrtavanje, skošivanje rupa, utiskivanje cijevi, narezivanje (sl. 13 i sl. 14), zakivanje (sl. 15) podupiranje zakovica pri zakivanju (sl. 16), odsijecanje (obrezivanje), zaklepavanje (podbijanje, sl. 17), bušenje, čišćenje četkanjem (sl. 18) i odstranjivanje boje (sl. 19).
Alati za ručne prijenosne strojeve. Za bušenje se upotrebljavaju spiralna svrdla kao u strojogradnji za razvrtavanje (si. 20) razvrtači sa spiralnim ili ravnim bridovima; za zakivanje pneumatskim čekićima upotrebljavaju se oblikovala (sl. 7), a za sječenje i zaklepavanje pneumatskim čekićima dlijeta s raznim završnim oblicima (sl. 8).
Čelici za brodograđevni alat
Materijal za alate. Tablica (str. 57) navodi čelike, koji služe za izradbu alata u brodogradnji. Kod alata za obradbu drva posebno je istaknuto, da služi za obradbu drva, a gdje nije ništa navedeno, radi se o alatu za obradbu čelika. Čelik za izradbu spiralnog svrdla nije naveden, jer se upotrebljava isti kao u strojogradnji.
Vrsta čelika za a. odabire se prema trajanju i točnosti obradbe. A., koji će biti kraće vrijeme u upotrebi, izrađuje se od jeftinijeg (nelegiranog) čelika, a bolja obradba traži legiran čelik.
Alat za autogeno varenje i rezanje. Rezanje limova i profila mehaničkim putem, a naročito teških limova na strojevima, skup je posao, uglavnom zato, što se lim mora prenijeti do stroja. Osim toga često se događa, da se već na obrađenom limu mora opet nešto rezati, pa bi ga ponovo trebalo prenijeti do stroja. To višekratno prenošenje teških dijelova dosta je skupo. I rezanje lima na stroju je ograničeno (praktički do 40 mm). Svih tih poteškoća nema kod rezanja autogenim alatom i napravama. Za debljinu rezanja praktički nema ograničenja.
Ručni autogeni alat pravi se obično za varenje i rezanje raznih debljina. Mijenjaju se samo žišci (sl. 9). U brodogradnji se često upotrebljavaju žišci za rezanje glava zakovica za ugrijavanje jednog dijela lima ili profila pri formiranju i t. d.
Autogeni aparat za rezanje. Da bi rez bio što čistiji i precizniji, upotrebljava se ručni aparat, koji se automatski pomiče (elektromotorom) i kojemu se brzina rezanja može regulirati (sl. 21). Aparat se može upotrebiti s vodilicama ili formama (šablonama) i može rezati točno po pravcu ili po krivulji određenoj formom.
Autogeno se rezanje osobito mnogo primjenjuje kod zavarenih konstrukcija, jer se rubovi čeličnih elemenata odmah režu za električno varenje.
Pribor za električno varenje. Za električno varenje ne postoji a. u pravom smislu riječi, nego pribor, koji se sastoji od kliješta za držanje elektroda, maske sa zaštitnim tamnim staklom, zaštitnih rukavica i ostalog pribora. Na sl. 10 prikazan je pribor za električno varenje i pribor potreban uz aparate za autogeno varenje.
LIT.: M. Kralj, Čelični materijal za industrijske svrhe, Zagreb 1947; O. F. Horvat, Mehanička tehnologija, I, II i III, Zagreb 1950. S. E.