BRIGANTIN, jedrenjak sa dva jarbola. Na prednjem jarbolu ima tri križna jedra, a na krmenom dva: veliku uzdužnu sošnjaču i povrh nje križnu košnjaču. Umjesto debljače na glavnom (krmenom) jarbolu razapinje se ispred njega velika letača, a povrh kosnika dvije prečke (slika). B. se prvi put spominje u XV. st., no danas se više ne zna, kakav je to bio brod. Čini se, da je bio oveći čamac sa osam ili deset vesala i sa jednim latinskim jedrom. Pantero-Pantera spominje brigantin iz XVI. st. u djelu Armata navale kao »brod manji od galiota, kome je veoma nalik, a razlikuje se od njega time, što nema srednjeg uzdužnog mostića između veslačkih klupa. Pokriven je palubom i ima samo jedan jarbol sa jednim latinskim jedrom (maestra, mestre). Manji brigantin ima osam klupa, a veći do šesnaest, ali na svakoj klupi vesla samo po jedan veslač. To je malen brod uskih prostora, ali veoma brz i okretan; viđa se više kod Turaka nego kod kršćana«. Postepeno se povećavao, ali se drukčije razvijao u Sredozemlju nego na Atlantskom oceanu. U XVII. st. na Sredozemnom moru nalik je na galiju, samo što je manji od nje. U Bibliothèque Nationale des Estampes u Parizu sačuvao se bakrorez brigantina iz 1679 od Jeana Jouvea: b. ima istaknuto rilo kao galija, ali na pramcu nema natkrivena prostora (rambata). Paluba je pokrivala čitav brod od vrha rila preko palmete, srednjeg trupa i karoca do kraja krme, a na njoj je bilo sa svake strane po četrnaest klupa. Na svakoj je klupi veslao sjedeći po jedan veslač, a između njih bio je običan prolaz bez uzdignuta mostića. Karoc je bio manji nego na galiji i nije imao drvenih lučnica, kolijevke i šatora. Snast se tog brigantina sastojala od dva jarbola i dva latinska jedra. Krmeni je jarbol bio neznatno viši i usađen do pasma malo ispred sredine. Pramčani je jarbol bio veoma blizu pramca, između prvog reda klupa, a oglav se njegova jedra zatezao sa sredine rila. Gornja strana prednje lantine bila je opterećena olovnom kuglom, da bolje zategne oglav (slika).

U XVIII. st. često se zamjenjuju imena brigantina i briga, jer se duga riječ brigantin često kratila u brig, pa taj postupak starih pisaca dovodi više puta do zbrke.

Na Atlantskom oceanu nazivao se brigantinom 1692 g. jedrenjak sa dva jarbola s križnim jedrima. U XVII. — XVIII. st. snast se postepeno mijenjala. Deblo prednjeg jarbola postajalo je kraće. Oko sredine XVIII. st. brigantin ima na pramčanom jarbolu tri križna jedra, a na krmenom veoma visoku sošnjaču i povrh nje križnu košnjaču.

Ni danas se još u svim zemljama ne zove tim imenom isti tip broda. Talijani nazivaju brigantina naš brig, a naš brigantin brigantino a palo. Nijemci zovu brigantin Schonerbrig. Englezi i Američani zovu u starim djelima brigantin naš brig bez krmenog deblenog križnog jedra, a u novijim djelima zovu tako našu škunu.P. M.

LIT.: H. Culver i G. Grant, The book of old ships, London 1922; P. Mardešić, Pomorstvo, Zagreb 1944; G. la Roerie, Navires et Marins, Paris 1946.