AKCIJ, bitka kod. Actium je stari naziv za gradić na južnoj strani ulaza u zaljev Arta (Grčka). Tu je ← 2. IX. 31 došlo do najveće pomorske bitke Staroga vijeka, koja je značajna zbog političkih posljedica. Njome se završavaju rimski građanski ratovi i od rimske republike postaje rimska carevina s prvim carem Oktavijanom Augustom na čelu (v. Pomorski ratovi, povijest). Kad je ← 32, nakon konačnog raskola između trijumvira Marka Antonija i Oktavijana, sukob bio neminovan, sakupi Antonije u Grčkoj jaku vojsku od preko 130.000 vojnika i snažnu flotu. Glavnina flote sastojala se od oko 170 neobično moćnih, dobro zaštićenih, ali nepokretnih Antonijevih brodova, zatim od 200 lakih, brzih egipatskih brodova slabe borbene vrijednosti i 300 prijevoznih brodova. Potkraj ← 32 prelazi Antonije na otok Krf, da bi s vojskom prešao u Italiju, gdje Oktavijan nije još bio završio pripreme za rat. Ali uskoro odustaje od te namjere i vraća se u Grčku, te zauzima položaje na ulazu u zaljev Arta i provodi vrijeme u potpunoj neaktivnosti. Tek u proljeće ← 31 završi Oktavijan ratne pripreme, sakupivši vojsku od oko 90.000 vojnika i flotu od preko 260 ratnih brodova, koji su se bitno razlikovali od Antonijevih. Bile su to lake, vrlo pokretljive jedinice, građene po uzoru na brodove ilirskih gusara Liburnijaca. Zapovjednik flote Agripa Vipsanije (v.) uskladio je svoju taktiku s osobinama brodova. Kad je flota u proljeće ← 31 bila spremna, sitnim je pothvatima ugrožavao pomorske komunikacije Antonija između Egipta i Grčke, te zauzeo otok Krf. Tada Oktavijan preveze svoju vojsku u Epir i utabori se blizu Antonijevih snaga. Iako nadmoćan, Antonije izbjegava bitku. Kad je konačno zbog aktivnosti Agripe snabdijevanje postalo sve teže, odluči Antonije da prihvati bitku, ali ne na kopnu, nego na moru. Kad je požarom uništio 140 egipatskih, za borbu nesposobnih brodova, razmjesti ← 2. IX. 31 ostatak flote na ulazu u zaljev, kako to pokazuje slika. Desnim Antonijevim krilom zapovijeda Gelije (tu se nalazi i sam Antonije), sredinom Justije, a lijevim krilom Ćelije. Iza sredine postavila se kao rezerva Kleopatra sa 60 brodova. Sredinom Oktavijanove flote zapovijeda sam Agripa, desnim krilom Lucije, a lijevim Aruncije, sve prokušani zapovjednici. Da sa svojim lakim lađama ne bi morao navaljivati na teške i visoke brodove, a kako nije mogao zaobići krila, Agripa nastoji namamiti protivnika na pučinu. Pritom mu dobro dolazi vjetar s kopna, koji tjera Antonijeve brodove na pučinu. Uskoro Ćelije prelazi u napad, odijelivši se od sredine. Lucije se prividno povlači. Zatim i Gelije napušta poredak i prelazi u napad. Sada Agripa nasrne svojom glavninom na neprijateljsku sredinu i opkoli je sa svih strana. Na taj se način bitka raspala u tri akcije. Nasrćući sa 2—3 broda na pojedine Antonijeve brodove, Agripa uspije bacanjem zapaljivih tvari izazvati požare na tim brodovima. U jeku borbe, dok je bitka bila još neodlučna, dade se Kleopatra sa svojih 60 brodova u bijeg. Spazivši to, i Antonije napušta bojište i kreće za Kleopatrom. Antonijevo brodovlje, ostavljeno bez vodstva, bude ametice potučeno. Tjedan dana kasnije predala se Oktavijanu i obezglavljena Antoniieva vojska. Antonije i Kleopatra izvrše samoubojstvo, a istočne provincije pokore se već ← 29 Oktavijanu.E. V.