AJACCIO, 41°55'N i 8°44'E, administrativno središte departmana i luka na zapadnoj obali Korzike. Grad se razvio tek u XVIII. st. najprije kao tvrđava na brijegu. Raširio se u XIX. st. doseljenicima iz Napulja, Genove i iz unutrašnjosti Korzike. Došao je na glas kao rodno mjesto Napoleona, na kojega podsjećaju različiti spomenici. God. 1850 imao je 4000 st., 1911 — 19.000, 1946 — 37.146 st. Grad nema privredno već administrativno značenje. Prije II. svjetskog rata dobro se razvio turizam. Sama luka ima tri sidrišta: Gradsko sidrište, zaštićeno lukobranom Citadele, može primiti brodove s gazom od 5—7 m; Sidrište Capucins prima brodove s gazom do 5 m; Sidrište Cannes služi pretežno za ratnu mornaricu, jer je A. važna ratna luka. Blizu grada je hidroavionsko uporište Aspretto. Kao trgovačka luka A. ima malo značenje. 1952 ušla su u luku 494 broda s tonažom od 434.649 t. Uvoz je iznosio 65.145 t (duhan, kava, šećer, brašno, žitarice, sol, meso, sir, alkohol i papar), a izvoz 29.714 t (drvo, maslinovo ulje, vino, voće, riba, kože, pluto i vuna). Broj putnika 1952: iskrcano 57.723, ukrcano 114.135 ljudi. Ima željezničku vezu s gradovima Corte i Bastia te pomorske veze s Nicom, Marseilleom i Afrikom. Centralan položaj na otoku i lak pristup s francuske obale glavne su prednosti Ajaccia.A. B.