ABADAN (Abbadan), 30°20'N i 48°20'E, perzijski grad i luka na istoimenom otočiću u delti Shatt el Araba. U XIII. st. spominje se Abadan kao najjužnije naselje u Mezopotamiji pa je vjerojatno istovetan s lukom Charax, koju spominje Herodot. Otočić (arap. naziv Džeziret al Hidr), nastao nanosima rijeka u historijsko doba, još se i danas na taj način povećava. Zbog toga je izbio spor između Turske i Perzije o njegovoj političkoj pripadnosti. Sporazumom u Erzerumu 1847 pripao je konačno Perziji. 1909 počelo je petrolejsko poduzeće Anglo-Persian Oil Company Ltd. graditi 220 km dug naftovod od Masjid Sulejmana, gdje se nalaze ležišta nafte, do Abadana. Izgradnjom velike rafinerije i spajanjem malih naselja Braim i Bawardah na otočiću, postao je današnji Abadan. S perzijskim zaleđem veže ga autocesta do Mohammeraha (14,5 km), do Ahvaza (125,5 km) i do Masjid Sulejmana. S Irakom ga veže cesta od Basre do Sibaha, koji se nalazi na desnoj obali Shatt el Araba nasuprot Abadanu. Nema priključka na željezničku mrežu u unutrašnjosti. Rafinerija se znatno povećala priključkom novih naftovoda na naftovod iz Masjid Sulejmana, a s time i luka, pa je Abadan 1950 bio najveća luka za izvoz nafte na svijetu. 1949 imao je s gradom Khorram-shahrom 201.000 st. Ukupna proizvodnja nafte bila je 1950 24,855.171 t. U rafinerijama nafte, najvećima na svijetu, radilo je oko 55.000 radnika. One imaju dnevni kapacitet od oko 71.960 t (500.000 barila). Zbog nacionalizacije industrije nafte nastao je spor između perzijske vlade i vlade Velike Britanije, koji je još u toku, pa je proizvodnja nafte gotovo potpuno obustavljena. U luci se nalazi 14 gatova i 2 plutajuća doka od 750 i 4000 t nosivosti. Oceanski brodovi s gazom do 9,7 m mogu pristati uz svaki gat. Prekrcaj se obavlja sa osam električnih dizalica, svaka s kapacitetom od 3 t, i 1 plutajućom dizalicom s kapacitetom od 210 t. Na gatovima su posebni uređaji za gašenje požara. Popravci na brodovima mogu se obaviti u luci. Kod mjesta Kabda na lijevoj obali Shatt el Araba, 18,5 km južno od Abadana, nalaze se tri posebna gata za pretovar nafte. Pilotaža je obavezna za sve brodove, koji ulaze u Shat el Arab, osim za britanske i iračke ratne brodove i jedrenjake.

LIT.: The Middle East 1950, Europa Publications Limited, London 1950; W. Royen i O. Bowles, Atlas of the World's Resources (II. Mineral Resources), New York 1952.

I. C.