ADA-KALE (Adakale), otok na Dunavu nizvodno od mjesta Orşova, pripada Rumunjskoj. Danas na otoku živi oko 300 stanovnika, koji se bave poljodjelstvom (duhan i razno povrće). Na otoku se vide ostaci ruševina austrijskih graničnih tvrđava iz XVIII. st.

Požarevačkim mirom 1718 otok je pripao Austriji, ali je Beogradskim ugovorom 1739 opet vraćen Porti. Na Berlinskom kongresu (1878) ovaj je otok, valjda zaboravom, ostao izvan turskih granica, te je do 1913 praktično bio bez ikakve suverene vlasti, tada ga je zaposjela Austro-Ugarska. Poslije I. svjetskog rata pripao je Rumunjskoj, a pripada joj još i danas. Do početka prošlog vijeka ovaj je otok imao osobito strategijsko značenje, i tko je njega imao, gospodario je završnom točkom donjodunavske plovidbe.

Otok je postao osobito poznat događajem iz Prvoga srpskog ustanka. Tu je vojvoda Milenko Stanković zatekao zloglasne beogradske dahije Aganliju, Kučuk Aliju, Mulu Jusufa i Fočić Mehmed Agu, koji su bježali, da se sklone u Vidin. Oni su noću 24. VII. 1804 uz podršku starješine otoka Ibrahima uhvaćeni i pobijeni, a njihove glave donesene Karađorđu.

Ada-kale dijeli Dunav na dva plovna rukavca. Pretežno se plovidba obavlja lijevim rukavcem. Nizvodno od otoka nastaje najteži i najopasniji dio Dunava za plovidbu: prolaz kroz Đerdapske brzice.T. D.