ANTWERPEN (franc. Anvers), 51°13'N i 4°25'E, grad i glavna luka Belgije na desnoj obali rijeke Schelde (Escaut), 88,4 km jugoistočno od ušća. Zbog niske i močvarne lijeve obale grad se razvio na suprotnoj (desnoj) obali, pa mu otuda ime, »leži nasuprot naplavnom tlu« (Anwurf). Rijeka je na tom mjestu široka 310—560 m i tako duboka, da omogućuje pristup oceanskim brodovima. Antwerpen je žarište kanalske i riječne mreže Belgije i prirodni izlaz belgijskog industrijskog područja na more.

Povijesni razvitak. Mjesto, gdje se sada nalazi Antwerpen, spominje se prvi put u IV. st. U VII. i VIII. st. tu je sagrađena tvrđava, s malim ribarskim naseljem, koje su 836 razorili Normani. U početku XI. st. postao je Antwerpen glavni grad grofovije, da štiti njemačke granice od flandrijskih grofova. U XIII. st. postaje carski grad s pravom da održava dva sajma na godinu. Zbog povoljnog položaja postaje već u XIV. st. prometna luka i prometom nadmašuje Brugge. 1460 dobiva prvu trgovačku burzu u Evropi. Kad je potkraj XV. st. trgovina iz Bruggea i drugih luka Flandrije zbog zatrpavanja prenesena na ušće Schelde, porasla je važnost Antwerpena. Za Karla V. A. je prvi trgovački grad Evrope i nadmašuje Veneciju i Genovu. Na vrhuncu svoje moći bio je u drugoj polovini XVI. st., kad je imao 125.000 st. Iz svih dijelova svijeta dolazili su brodovi u ušće Schelde. Katkad bi u luku dnevno ušlo do 500 brodova, dok je s kopnene strane ulazilo u grad sedmično do 2000 kola. 1566 uvezeno je iz Portugala mirodija i šećera za 1,5 mil. dukata, svilenih i staklenih predmeta iz Italije za 3 mil. dukata, žita iz baltičkih zemalja za 1,5 mil. dukata, vune iz Njemačke i Francuske za 2,5 mil. dukata, a ukupni promet s Engleskom iznosio je u isto vrijeme 12 mil. dukata. Preko tisuću stranih trgovaca imalo je u Antwerpenu svoje poslovnice. U početku XVI. st. pojačao se razvitak tkalačkog zanata za izradbu tkanina i zanata za izradbu zlatnih i srebrnih predmeta.

Poslije kratkotrajnog cvjetanja, grad počinje propadati već za vrijeme Filipa II. Zbog vjerskih razmirica na tisuće građana bježi u Englesku i tamo prenosi vještinu obradbe i preradbe vune. Španjolska je vojska 1576 opljačkala grad, pa je tada izgorjelo oko 8000 zgrada. Grad gubi svoje prvenstvo u korist Rotterdama i Amsterdama. Odlučan je udarac za grad bio i gubitak ušća Schelde 1609, koje je stvaranjem Sedam ujedinjenih provincija prešlo u ruke Holanđana. Njima je Westfalskim mirom 1648 uspjelo, da se zatvori promet na ušću rijeke Schelde. Antwerpen stoga konačno propada. Broj stanovnika pao je od 85.000 (1584) na 55.000 (1589). Period mrtvila traje sve do konca XVIII. st. God. 1790 Antwerpen ima samo 40.000 st. Počinje se pridizati 1792, kad pada pod Francusku, koja 1795 otvara ušće Schelde slobodnom prometu. Oživljuje trgovina, za koju stara luka na Scheldi nije dovoljna. Napoleon, uviđajući strategijsku važnost Antwerpena, gradi 1804—1813 novu luku i gatove (sjeverno od grada). Luka je izgrađena u ratne svrhe, ali je kasnije služila trgovini. Već 1805 u luci pristaje 2400 brodova sa 135.000 t robe. Bečkim kongresom 1815 Antwerpen dolazi pod Holandiju, ali se i dalje razvija i 1830, kad se Belgija odvaja od Holandije, ima 73.500 st. Posljednja zapreka, koja je kočila njegov razvoj, prestaje 1863, kad se Holandija odrekla prava ubiranja carine za plovidbu Scheldom, pa otada počinje nesmetan razvitak i širenje lučkog prostora izgrađenog za vrijeme Napoleona. A. je, kao većina zapadnoevropskih luka, kombinacija pomorskog i riječnog pristaništa. 1859 izgrađen je niz utvrda, koje su 1907 proširene na šire područje. Antwerpen je s istočne strane opasan dvostrukim pojasom utvrda, koji se prostire sve do granice Nizozemske. S druge strane prirodna zapreka i obrana je sama rijeka Schelda.

Promet. Jačanjem trgovine i prometa povećava se broj brodova, koji pristaju u luci. 1850 pristaje 1406 brodova sa 239.165 t robe, 1890 pristaje 4475 brodova sa 3,063.825 t robe, 1913—7056 brodova sa 14,146.819 t robe, a 1931 pristalo je u luku Antwerpen 12.000 brodova. U isto je vrijeme porasla vrijednost uvoza i izvoza (uvoz sa 670 mil. fr u 1870 na 4999 mil. fr u 1913, a izvoz sa 391 mil. fr na 3656 mil. fr u istom razdoblju). Glavni predmeti uvoza bili su: pšenica, kava, hmelj, duhan, vuna, koža, petrolej, drvo i dr. Ojačala je industrija (brodogradnja, brusionice dijamanata, izradba cigareta, Šećerane, pivovare, rafinerije i vinare). Antwerpen postaje najvažnija evropska prekrcajna luka žita, vune i kože. Iz Belgijskog Konga uvoze se sirovine za ulje, kaučuk, slonova kost i pamuk. Za sve te proizvode, kao i za niz drugih manje važnih, A. je glavno središte trgovine i glavni regulator cijena za cijeli svijet, a osobito za Evropu, pa čak i za robu, koja uopće ne prolazi kroz njegovu luku. Tako se blagostanje Antwerpena osniva više na njegovoj posredničkoj ulogi nego na samom tranzitu. Zbog tih svojih međunarodnih trgovačkih veza i interkontinentalne uloge, A. je zapravo internacionalna luka, u kojoj strani trgovci i strana brodarska društva imaju vrlo velik utjecaj. Dovoljno je za dokaz navesti činjenicu, da je Belgija 1949 imala 63 broda sa oko 200.000 t, a da je u Antwerpen te godine ušlo 9535 brodova s tonažom od gotovo 22 mil. t.

Pojačana važnost grada odrazuje se u porastu stanovništva, koje se od 88.487 u 1846 povećava na 169.100 u 1880, a kasnije još i brže, tako da 1925 ima oko 400.000, a 1947—584.000 st. Pored toga što je oslobođen od plaćanja carina, ima i drugih razloga, koji su pogodovali razvoju grada. Belgija je, zbog nerazvijene obale, morala svoju trgovinu koncentrirati na Antwerpen, jer se samo tu mogla urediti velika luka. Osim toga, Antwerpen je uređenjem prometne mreže postao luka industrijski razvijenog rajnskog područja, Luksemburga i djelomično industrijskog područja sjeveroistočne Francuske. A. je ujedno najjužnija velika luka prekomorskog prometa iz zapadne Evrope, i stoji u uskoj privrednoj vezi sa svim zemljama, koje na ovom trgovačkom putu sudjeluju (Velika Britanija, Norveška i Njemačka). A. se nalazi u području gusto naseljene zapadne Evrope s razvijenom industrijom, koja je ovisna o prekomorskim sirovinama. Gusta prometna mreža Belgije omogućuje direktan prijevoz robe iz Antwerpena gotovo u svako belgijsko selo. Kanali su koncentrirani prema ušću Schelde. A. raspolaže modernim lučkim uređajima. Polufabrikati i fabrikati, koji čine glavni dio izvoza zapadnoevropskih zemalja, vrlo su osjetljivi na oštećivanje i gubitak vremena, do koga dolazi čestim mijenjanjem prometnih sredstava. Antwerpen je osposobljen za siguran i brz prijevoz tvorničke eksportne robe.

Luka. Na mjestu stare luke izgrađeni su 1879 i prošireni 1900 do 1901 gatovi u dužini od 5,5 km. Izvjesne poteškoće prave morske mijene (razlike mogu biti preko 4 m). Na gatovima su izgrađena spremišta za sortiranje robe, što bi se inače moralo izvršiti na samom brodu. To ubrzava iskrcaj i ukrcaj. Mnogobrojne dizalice i željeznički kolosijeci omogućuju brzo rukovanje robom.

Brodovi, koji ne prenose ekspresnu robu, pristaju u zatvorenim dokovima sjeverno od grada. Ulaz u dokove čine četiri ustave (Schleuse): Bonaparte (široka 17,7 m, duboka 6,9 m), Kattendijk (široka 24 m, duboka 6,9 m), Royers (široka 21,6 m, duboka 11 m) i Kruis Schans (široka 34,2 m, duboka 14 m). Kroz ustavu Bonaparte ulazi se u basen Bonaparte i Vilimov basen. Prvi je dug 173 m, širok 145 m, a drugi 378 m, odnosno 155 m. Na Vilimov se basen veže prema sjeveru 960 m dug i 140 m širok basen Kattendijk, najveći od svih (izgrađen 1853—60). Iz toga se basena ulazi u šest suhih dokova. 1877 završen je 650 m dug i 185 m širok basen Lefebvre. Na njegovoj su zapadnoj strani izgrađena velika skladišta za žito (1893—95). Amerika basen izgrađen je 1905. Sjevernije su izgrađena dva basena, i to 565 m dug i 250 m širok basen Kanal i 650 m dug i 180 m širok basen Tremiere (oba 1906). Najnoviji lučki uređaji izgrađeni su kod Oosterweela. Na basen Kattendijk vežu se 500 m dug i 150 m širok basen Bois i manji basen Campine, te 740 m dug i 100 m širok Asia basen. U luci je ukupno 21 basen s površinom od 300 ha. Prekooceanskom prometu služi 17 basena. Oni su međusobno povezani 500 km dugom mrežom kolosijeka, koja ih ujedno povezuje i s Južnom lukom (što prima samo riječne brodove). Glavna luka može primiti 260 prekooceanskih brodova. Ukupna dužina gatova iznosi oko 96,5 km. Duž rijeke i dokova izgrađeno je oko 96 spremišta. Brzom iskrcaju služi 535 dizalica od 1,5 do 50 t, 10 plutajućih dizalica od 3,5 do 40 t, te 21 plutajući pneumatski žitni elevator s kapacitetom od 200 do 300 t na sat. Za brzi iskrcaj i ukrcaj teške robe (ugljen, željezo, sumpor) služi 5 ukrcajnih mostova. Postoje spremišta od 670.000 m³ za tekuća goriva, hladionici sa 60.000 m³ zapremine. Kroz luku se najviše uvozi: žito, rude, vuna, drvo, kava, šećer, koža, fosfati, voće, mirodije, duhan, nafta, kaučuk, stoka, kaolin, i dr., a izvozi: ugljen, željezo, čelik, oružje, staklo, lan, mramor, strojevi, kemikalije, cement, opeke, foto-papir i dr.

Grad. Uži gradski prostor, omeđen Scheldom i zidinama utvrda, zaprema 21 km² površine sa 260.738 st. (1951). Unutarnje gradsko područje ima prostrane bulvare, izgrađene na mjestu porušenih gradskih utvrda iz XVI. st., lijepe parkove, široke ulice i moderne građevine, dok su u srednjem dijelu građevine iz doba cvata Antwerpena, kao na pr. vijećnica (1565), kraljevska palača (1745), i dr. Blizu vijećnice je stari dio grada s brojnim muzejima i crkvama (katedrala Notre Dame, najveća gotička crkva u Belgiji, urešena slikama Rubensa). U vanjskom dijelu grada (stambeni dio) izvan prostranih bulvara leže brojni parkovi, škole, kolodvori i bolnice.

Antwerpen je pretežno trgovački grad. Ipak, u novije se doba razvija u njemu i industrija, osobito preradba domaćih i kolonijalnih agrarnih produkata, brušenje dijamanata, tekstilna industrija, talionice, industrija strojeva i brodogradnja.

LIT.: K. Wiendenfeld, Antwerpen, München 1915; V. Veit, Belgien, München 1915; P. Berger, La Belgique, Bruxelles 1925; A. Demangeon, Belgique, Pays-Bas, Luxembourg, Géographie universelle par Vidal de la Blache, Paris 1927; F. Leyden, Belgien, Niederlande und Luxemburg, F. Klute, Handbuch der geographischen Wissenschaft, Potsdam 1934.I. C.