ANGOLA, između 6°—18°S i 12°—24°E, portugalska kolonija u jugozap. Africi južno od ekvatora, između Belgijskog Konga na sjeveru i sjeveroistoku, Sjeverne Rodezije na istoku, britanske Jugozapadne Afrike na jugu i Atlantskog oceana na zapadu; obuhvaća 1,246.700 km². Pripada joj i mala eksklava Cabinda, sjev. od ušća Konga, između Atlantskog oceana i Francuskog te belgijskog Konga. Ime Angole potječe od domorodačke riječi bantu Ngola.

Geološki sastav i morfološke karakteristike. U unutrašnjosti se ispinje visočje, građeno ponajviše od starog kristaliničnog kamenja i granita, iznad kojega se nalaze paleozojski pješčenjaci i konglomerati pokriti lateritom. Ono rastavlja dva velika riječna sistema, Konga na sjeveru i Zambezia na jugu. Visočje se sastoji od ravnjaka (planaltos), visokih 1400—1700 m i nižih uvala, koje se nalaze na visini od 1000—1200 m. Najviši je ravnjak Bihé (2000 m) na jugozapadu. Pojedini dijelovi visočja ispinju se iznad 2000 m, pa se iz primorske nizine čine kao visoke gore (sierre). Takva je Sierra Andrade Corvo s najvišim isponom u Angoli (Moco, 2620 m). Prema sjeveru i istoku spušta se visočje u basen rijeke Konga i Zambezia, prema jugu nestaje u neplodnoj i pješčanoj pustinji, a prema zapadu prelazi nizom nepravilnih terasa u nizak i pješčan do 100 km širok primorski pojas, koji se proteže od ušća rijeke Konga na sjeveru do ušća rijeke Cunene na jugu. Primorski je pojas građen pretežno od krednih i tercijarnih naslaga, ispod kojih se nalaze stariji crveni pješčenjaci. Niska, oko 1609 km duga obala slabo je razvedena. Ima nekoliko dobrih prirodnih luka (Benguela, Lobito, Pôrto Alexandre, Baia dos Tigres). Te su luke nastale djelovanjem morske struje, koja teče uz obalu prema sjeveru. Blizu ušća rijeka, koje donose pijesak, izgrađuje struja prudove i pravi zatoke.

Klima. U primorskom pojasu ublažuje tropsku vrućinu hladna Bengvelska struja, pa je zbog toga prosječna godišnja temperatura u Luandi 23,5°. U unutrašnjosti se temperatura snizuje s visinom. U Cacondi (1536 m) iznosi 19,5°, a na sjev.-zapadu u blizini ekvatora u São Salvador do Congo iznosi 22,5°. Dvostruki zenitni položaj Sunca na sjevernom i srednjem dijelu Angole uvjetuje dvostruko kišno doba od listopada do prosinca te u ožujku i travnju (zenitne kiše). U južnom dijelu, zbog blizine južne obratnice, spajaju se oba kišna doba u jedno. Množina kiše smanjuje se od sjevera prema jugu. U sjev. dijelovima padne prosječno oko 1200 mm na godinu, a u južnim samo oko 600 mm. Najmanje kiše ima južni dio primorskog pojasa zbog slabog isparivanja hladne Bengvelske struje. Najvlažniji su zapadni pristranci visočja, koji imaju prosječno više od 1500 mm kiše na godinu. U suho doba godine javljaju se u primorju guste magle cacimbo (utjecaj Bengvelske struje). Za Evropljane je zdrava visinska klima u unutrašnjosti Angole, ali je teško podnose zbog velikih kolebanja temperature. U sjevernim krajevima vlada bolest spavanja i tropska groznica.

Hidrografija. Izvorište gotovo svih rijeka u Angoli nalazi se u unutrašnjem visočju, odakle prema sjeveru teče Kasai, koji s mnogobrojnim pritocima utječe u Kongo. Najveći mu je pritok Kwango. Prema jugoistoku teče u Indijski ocean Zambezi s pritokom Cuando, a u zavalu jezera Ngami utječe rijeka Cubango (Okawango) s pritokom Cuito. U Atlantski ocean utječe rijeka Cunene, koja u suho doba često presuši. Sa zapadnih pristranaka visočja teku prema Atlantskom oceanu mnogobrojne kratke i brze rijeke, od kojih je najveća oko 200 km plovna Cuanza (duga 950 km). U njihovim dolinama nastale su plodne oaze s plantažama. Rijeke u Angoli imaju malu prometnu vrijednost zbog mnogobrojnih brzica i vodopada.

Flora i fauna. Biljni pokrov zavisi od množine i rasporeda kiše. Najvlažniji krajevi (zap. pristranci visočja) obrasli su šumom, koja je bujno razvijena sjeverno od rijeke Cuanza. Tu uspijeva uljonosna palma i divlja kava. U unutrašnjosti prevlađuje savana, koja prema jugoistoku prelazi u pustinjsku stepu (Kalahari), obraslu grmljem, euforbijama i alojima, a prema jugu u pustinju Namib, u kojoj raste poznata Welwitschia mirabilis. Na ušćima rijeka razvila se vegetacija mangrove. U šumama žive mnogobrojni majmuni i papige, oko rijeka vodene ptice, krokodili i vodeni konji, u savani i stepi stada antilopa, žirafa i zebra, koje progone lavovi, leopardi i hijene, a ima također slonova i nosoroga.

Stanovništvo. 1950 bilo je u Angoli 4,111.795 st. Domoroci pripadaju najviše Bantu-Crncima, osim malo Bušmana i pigmejaca (patuljci), koji nastavaju područje između rijeke Cuando i Cubango. Zaleđe Benguele naselili su u prvoj polovici prošlog stoljeća Buri, ali su se 1928 odselili u bivšu njemačku Jugozapadnu Afriku. Mješanaca (između Portugalaca i Crnaca) ima najviše u primorskom pojasu. Oni su u svemu potpuno ravnopravni Bijelcima. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom. Uzgajaju proso, kukuruz, grah, grašak, tikve, manihot, jams, batate, banane, zemne orahe i uljonosnu palmu, a od životinja koze, ovce, svinje, goveda i kokoši. Uzgoju goveda na sjeveru smeta muha tse-tse. Ribolov je razvijen na moru i rijekama. Riba se lovi trovanjem riječne vode, ustavama, vršama i mrežama. Veći dio domaćeg stanovništva bavi se tkanjem, lončarstvom, izrađivanjem drveta i kovanjem. Domoroci na visočju Bihe dobivaju željezo iz rude. U kulturi i prosvjeti su najnapredniji Bantu-Crnci. 1950 bilo je u Angoli 168 osnovnih škola sa 10.835 učenika, 22 srednje škole sa 2191 učenikom i 7 stručnih škola sa 1520 učenika. Fetišizam prevlađuje u unutrašnjim zabačenim krajevima. Gl. grad je Luanda sa 61.870 st. (1946), od toga ima Crnaca 46.275, Bijelaca 9404 i miješanaca (mulata) 6191. Stanovništvo stradava od različnih tropskih bolesti. Bolest spavanja pojavljuje se u sjev.-ist. krajevima i u primorju između gradova Lobito i Benguela. Općenito su raširene bolesti: malarija, boginje, guba (lepra) i elefantijazis.

Privreda. A. je poljoprivredna zemlja. U sjev.-zapad. krajevima (Cabinda) uzgaja se na plantažama kakao i uljonosna palma, nešto južnije kukuruz, proso, duhan, pamuk i kokosova palma, a u riječnim dolinama primorskog pojasa šećerna trska. 1947-48 iznosila je proizvodnja šećera 413.000 t. Na ravnjacima u unutrašnjosti Angole uspijeva kukuruz, riža, sisal-konoplja, zemni orasi, ricinus, evropsko žito i povrće. Na vlažnim zap. pristrancima angolskog visočja raste divlja kava, ali se tu nalaze i nasadi dobrih vrsta kave, od kojih je najbolja iz okolice Novo Redondo. Proizvodnja kave bila je 1950 — 37.570 t, a od toga je izvezeno u USA 12.572 t. Kukuruz uzgajaju ponajviše Crnci u okolici Benguele i Luande (1947 oko 300.000 t). Pamuk se uzgaja u okolici Mossamedesa, Amboima i Benguele. Proizvodnja pamučnog sjemena iznosila je 1948 oko 8000 t, a pamučnih vlakana oko 6000 t. Duhan je prilično loše kvalitete (1947 god. 7800 t). Tropsko voće i banane uspijevaju svuda osim u najvišim dijelovima južne Angole. Proizvodnja tvrdog drveta iz šumskih područja iznosila je 51.000 m³ (1949). Za unapređivanje poljoprivrede osnovane su državne poljoprivredne stanice u Luandi i u nekim krajevima u unutrašnjosti. Za stočarstvo su vrlo prikladne prostrane travne stepe i savane, pa se na tim područjima uzgaja oko 2 mil. goveda, 600.000 koza i velik broj ovaca. Pčelarstvom se mnogo bave Crnci, pa je trgovina medom i voskom u njihovim rukama. Rudno blago je još dosta slabo istraženo. Ima bakra, zlata, grafita, sumpora, asfalta i ugljena. Proizvodnja soli, kojom se bave domoroci, iznosila je 1949—41.300 t. Angola je bogata dijamantima. 1950 izvezeno je 555.330 karata dijamanata u vrijednosti od 183,627.000 eskudosa. U industriji je najbolje razvijena proizvodnja ribljeg i kitova ulja. U hladnoj Bengvelskoj struji, koja je bogata ribom i kitovima, love portugalski i norveški ribari. Kitolovna stanica nalazi se u luci Mossamedes. Od palmina ulja proizvodi se sapun (Luanda i Benguela), koji služi za domaće potrebe i za izvoz u Belgijski Kongo i Sao Thome. Šećer se proizvodi u 7 tvornica. Nekoliko tvornica proizvode biljna vlakna, a duhan se prerađuje u dvije moderne tvornice (Luanda). Dobro je razvijeno mlinarstvo, zatim industrija konzerviranog mesa i usoljene ribe te drvna industrija. Uvozi se tekstilna roba, ugljen i živežne namirnice, a izvozi kava, kukuruz, dijamanti, najviše u Portugal.

Promet. Za promet služe plovne rijeke, dobre autoceste i željezničke pruge. Duljina željezničke mreže iznosi 2419 km (1950). Pet željezničkih pruga vežu obalu s unutrašnjosti. Najvažnija ide iz luke Lobito kroz Belgijski Kongo i Rodeziju, gdje se kod grada Bulawayo dijeli, pa se jedan krak svršava u luci Beira, a drugi ide preko Mafekinga i svršava u luci Lourenco Marques na obali Indijskog oceana. Ukupna duljina ove željezničke pruge iznosi 5638 km. Duljina svih cesta u Angoli iznosi 35.766 km (1940). Podmorskim kabelom povezana je Angola s Portugalom i Južnoafričkim Savezom. Telegrafska i telefonska mreža iznosi zajedno 11.529 km. Parobrodarskim prugama spojena je s Portugalom, Engleskom i Njemačkom. Lučki su uređaji za suvremeni promet premaleni i zastarjeli. Proširuje se i obnavlja samo luka Luanda (Sao Paulo de Luanda), koja se nalazi u zaljevu između ušća Bengo i Cuanza. Ostale su luke: Lobito (početak željezničke pruge Lobito —Beira—Lourenço Marques), Benguela (São Felipe de Benguela) u istoimenom zaljevu (prije središte trgovine crnim robljem), Mossamedes s dobrim sidrištem i jakom ribarskom industrijom, Amboim, Ambriz, Ambrizete i Cabinda. 1950 ušlo je u angolske luke 3745 brodova sa 4,224.928 netto tona. Zračni promet obavlja društvo Divisão de Transportes Aéreos iz Luande prema jugu do luke Mossâmedes, prema istoku do Vila Luso preko luke Lobito, prema sjeveru do Pointe Noire u Francuskoj Ekvatorijalnoj Africi, i do grada Leopoldville u Belgijskom Kongu. Društvo Sabena (Société Anonyme Belge d'Exploitation de la Navigation Aerienne) obavlja promet između Leopoldvillea i Luande.

Povijest. 1482 otkrio je portugalski pomorac Diego Cão ušće rijeke Konga i obalu Angole. Pošto je 1490 Gonçalo de Sousa uspostavio prijateljske veze s domaćim vladarom, čija je prijestolnica bila Bonza Congo, došli su u Angolu portugalski misionari, koji su, pokrstivši vladara, počeli širiti kršćanstvo. Grad Bonza Congo promijenio je 1560 ime u São Salvador do Congo. Kad je 1576 osnovana luka Sao Paulo de Luanda kao upravno sjedište, Sao Salvador je izgubio svoju važnost. Ostali primorski gradovi osnovani su kao trgovačka naselja. Od 1641 do 1648 pripadala je Angola prolazno Nizozemskoj. Ekonomski napredak zemlje sprečavala je trgovina crnim robljem, koju su Portugalci potpuno iskorijenili tek prvih godina XX. st., kad su uspjeli protegnuti svoju vlast i u unutrašnjost zemlje. Ugovorom između Portugala, Francuske, Njemačke i Konga od 1885—1886 određene su sve granice Angole osim jugoistočne, koja je povučena 1891 između Engleske i Portugala. 1913—1914 priznala je Velika Britanija ekonomske interese Njemačke u većem dijelu Angole, ali do ostvarenja nije došlo zbog I. svjetskog rata.

LIT.: F. Klute, Afrika südl. der Sahara, Klute, Handbuch der geogr. Wissenschaft, Wildpark-Potsdam 1930; F. Salgado i F. Ribeiro, L'Empire Colonial Portugais, Lisabon 1931.O. Oz. - V. B.

Državno uređenje. Uprava se nalazi u cijelosti u rukama generalnog guvernera, koji je organ portugalske vlade. Njegovo je sjedište u Luandi. Ta kolonija nema prema tome nikakve autonomije. Jedino je 10. XI. 1948 ustanovljeno savjetodavno vijeće za ekonomsku koordinaciju. Dekretom od 1946 kolonija je podijeljena na pet pokrajina sa 16 administrativnih kotara.J. Sć.

Novac. Novčana jedinica angolar = 100 centavosa. Povezan s portugalskim novčanim sistemom. Novčanice izdanja Banco de Angola, Lisabon. Paritet prema Dinaru: 1 angolar = 10,43 Dinara.