ANGARIJA (pravo angarije), staro običajno pravo, po kome zaraćena država može zahvatiti neutralne trgovačke brodove u svojim lukama i teritorijalnim vodama (ali ne i na otvorenu moru) i prisiliti posadu tih brodova, da svojim brodovima vrši prijevoze po njezinim nalozima i u njezinu korist. Brod, koji je uzet u angariju, mijenja privremeno zastavu, ali ne i vlasništvo. To je pravo danas zastarjelo te se ne provodi, jer bi bilo protivno pravima i dužnostima neutralaca. Nije ispravno, što se ponekad angarija poistovetuje s rekviriranjem stranih brodova od strane zaraćenih država uz naknadu. Ta mjera slijedi opća načela o rekviziciji. Nju su za vrijeme I. i II. svjetskog rata provodile i neke neutralne države. U svakom slučaju, rekvizicija neutralnih brodova u svrhu upotrebe, a i uništenja, ako je potrebno, dopuštena je samo u lukama i u obalnom moru države, koja provodi rekviziciju (i njezine protivnice) uz uvjet, da je takva mjera zaista prijeko potrebna zbog obrane ili sigurnosti zemlje. Kod rekvizicije mora se dati puna naknada za razliku od drugih vrsta rekvizicija, kod kojih se ne plaća puna odšteta. Razlog za nejednak postupak u pitanju odštete opravdan je time, što se stranac, unošenjem svoje imovine u neku državu, posvema podvrgnuo domaćim zakonima, dok se brod nalazi pod stranom jurisdikcijom samo na prolazu.

LIT.: H. L., Angary and Requisition of Neutral Property. British Yearbook of International Law, 1950, str. 455—459.J. A.