ANCONA, 43°37'N i 13°32'E, luka i grad na jadranskoj obali Italije (u starije doba naš naziv za Anconu: Jakin).

Povijest. Oko god. ← 390 grad su osnovali bjegunci iz Sirakuze (po Strabonu). God. ← 229 Ancona sklapa savez s Rimljanima, koji upotrebljavaju luku za ratne pohode na Ilire (← 117). U doba Julija Cezara ona je utvrđen municipij s izrazitim grčkim kulturnim elementima, i središte pomorske trgovine s Dalmacijom. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva dolazi pod zaštitu Istočnoga. Zbog njene važnosti osvajaju je Goti i Langobardi. God. 848 Saraceni pljačkaju grad. U Srednjem vijeku Ancona je u neprestanoj borbi s Venecijom i papinskom državom, koje ometaju njene trgovačke veze po Mediteranu i Levantu. U XVI. st. pripada papinskoj državi. U XVIII. i prvoj polovici XIX. st. Ancona mijenja gospodare (Francuska, Austrija, Rusija i papa). Plebiscitom 1860 pripojena je Italiji. 26. VI. 1866 izvršio je Tegetthoff s austrijskom flotom demonstraciju pred Anconom usprkos čitavoj talijanskoj floti, koja se nalazila u luci. Talijanska je flota djelomično isplovila iz luke, ali se nije usudila odmaknuti izvan dometa baterija. Ta je demonstracija neobično uzbudila talijansko javno mišljenje. Da bi ga nekako umirila, talijanska je vlada naložila Persanu, da isplovi i poduzme neku pomorsku akciju. Kad je pokušavao da osvoji Vis i počeo iskrcavati vojsku, iznenadila ga je austrijska flota (v. Vis).

Za I. svjetskog rata grad je bombardirala austrijska flota (1915)5 u II. svjetskom ratu okupiran je 1944 od savezničkih trupa. Veze naših primorskih krajeva s Anconom bile su vrlo žive sve do početka XIX. st. Naši su primorski krajevi izvozili u Anconu poljoprivredne, a uvozili obrtničke proizvode. Neki su Dubrovčani imali u Anconi svoje palače, a u XVII. i XVIII.. st. u Anconi su štampane mnoge naše knjige.

Položaj. A. leži amfiteatralno oko luke, na krajnjim obroncima Monte Conera, zaštićena sa sjevera Monte Guascom, a s juga Monte Astagnom. Dijeli se u novi i stari dio, sa sredovječnim arhitektonskim karakteristikama (katedrala iz XI. st., Loggia dei Mercanti iz XV. st. [fasada je djelo Jurja Šibenčanina], Trajanov slavoluk i dr.).

Stanovništvo. Broj stanovnika Ancone kretao se: 22.704 st. — 1846; 17.403 st. — 1860; 34.159 st. — 1901; 39.717 st. — 1921; 57.100 st. — 1936; 87.930 st. — 1950. A. je upravni i kulturni centar (brojne srednje i stručne škole, biblioteka sa 60.000 svezaka i dr.) pokrajine Marche.

Industrija. Za industriju Ancone najznačajnije su rafinerije šećera, brodogradilišta, predionice jute. Željezničke pruge i autoceste, koje preko Ancone povezuju sjevernu i južnu obalnu Italiju te istočnu obalu sa zapadnom, naglašuju njenu prometnu važnost.

Luka. Zaštićena brdovitim zaleđem i smještena na poluotoku (’αγϰών lakat), Ancona je najbolja talijanska luka od Teste del Gargano do Venecije s trgovačko-prometnom i ratnom funkcijom. Luka je ograđena Sjevernim (dijelom još Trajanov) i Južnim gatom (Molo Sud). Nadograđeni dijelovi gatova stvaraju vanjsku luku Ancone. Dubina je u unutrašnjoj luci 5—8,7 m; dno je u sjevernom dijelu muljevito, a u južnom kamenito. Ukupna je dužina operativne obale u luci 975 m. Operativna se obala sjevernog gata dijeli na gat Traiano, gat Clementino i Sjeverni gat.

Istočna je obala podzidana; okomito na nju izgrađena su 2 manja gata: gat Santa Maria i gat Trapezoidale; do tih i do gata Luigi Rizzo (na gatu Traiano) vodi željeznička pruga. Sjeverozapadni vjetrovi znatno ometaju promet i ulaz u Anconu. Brodovi mogu sidriti i na otvorenim sidrištima izvan luke, gdje je dno muljevito i duboko 12,8—20 m.

U Anconi se brodovi mogu opskrbiti živežnim namirnicama, vodom, ugljenom i tekućim pogonskim gorivom. U luci su vlake na tračnice za brodove. Brodski promet 1951 iznosio je 834 broda, sa ukupno 826.869 nrt. Robni promet 1951 bio je 764.797 t (727.966 uvoz, 36.831 izvoz). Uvozi se ugljen, željeznički materijal, juta, fosfati, žito; izvoze sirove kože, sumpor, konoplja, svila, orahovina, asfalt.J. Z.