ANAMITI (oko 20 mil.) pripadaju mongolskoj rasi, pa imaju sva njena obilježja i niska su rasta; žive na istočnoj obali Stražnje Indije od Kine do Cambodge; u planinama na sjeveru su im najbliži primitivniji srodnici Moi ili Mu'o'ng. Stoljećima su se dosta izdiferencirali. Njihova je prapostojbina delta rijeke Songkoi (Crvena rijeka), gdje su već u II. st. dospjeli pod kinesko gospodstvo. Za to su vrijeme (osam stoljeća) primili kineske vjerske forme: budhizam, taoizam i konfucijevstvo prekrajajući ih prema svojim potrebama. Ujedno su preuzeli i kineske kulturne elemente, i to u tolikoj mjeri, da je preostalo malo ostataka starih vjerovanja u magiji, običajima, nošnji i nakitu. Služeći se tekovinama kineske kulture i nadmoćnijom tehnikom oružja, oslobodili su se najprije svojih gospodara i kasnije su sami prešli na osvajanja. Anamiti su danas poljodjelci (riža i druge žitarice, vrtne kulturne biljke, koje uzgajaju starim prokušanim načinima i spravama — gnojenjem, natapanjem, oranjem i kopanjem, što vrše s veoma velikim marom i brižljivošću), usto obrtnici i trgovci; osobito su specijalizirani u trgovini s gorštačkim narodima, koje redovno obilaze (sol, srebro, tkanine, kotlovi, sirovo željezo, sumpor za pravljenje baruta). Općenito su ekspanzivni i uporni. Iako primorci, Anamiti su kao i svi Mongoli izrazito kopnen narod i nisu nikada bili pomorci većega stila. Brodarstvo je uglavnom ograničeno na obalnu plovidbu.M. K. N.