AMPLITUDA (latinski amplitudo veličina, obujam). Riječ se upotrebljava u više naučnih disciplina i s različitim značenjem:

1. U oceanografiji je kod valova visinska razlika od dna doline do vrha brijega vala. Kod morskih mijena a. je visinska razlika između niske i visoke vode.

2. U astronomiji je luk horizonta između istoka (istočne točke) i središta nebeskog tijela u trenutku njegova izlaza, odnosno između zapada (zapadne točke) i središta nebeskog tijela u trenutku njegova zalaza. Razlikujemo, dakle, amplitudu izlaza i amplitudu zalaza. Broji se od istočne, odnosno zapadne točke, prema sjeveru ili jugu, što ovisi o deklinaciji tog nebeskog tijela. Veličina amplitude ovisi o deklinaciji nebeskog tijela i o geografskoj širini motrioca. Na ekvatoru je amplituda jednaka deklinaciji zvijezde. Motrilac na polu nema amplitude, jer zvijezde tamo ne izlaze i ne zalaze, nego se kreću uporedo s horizontom. Cirkumpolarne zvijezde također nemaju amplitude, jer se uopće ne spuštaju do horizonta.

Na slici (sl. 1) krug: Zenit, N Pol, R, Nadir prikazuje nebeski meridijan, a HERW je horizont, na kome je E istočna točka, a W zapadna. Krug EKWV je nebeski ekvator. S₁ je na pr. Sunce u danima ljetnog solsticija, a S₂ u danima zimskog solsticija. Amplituda izlaza su lukovi ES₁ i ES₂. Lukovi RS₁ i RS₂ jesu azimuti u času izlaza, računati od sjevera R udesno.

Amplituda zvijezda na ekvatoru je 0°, a to znači, da te zvijezde izlaze točno u istočnoj i zalaze u zapadnoj točki. Za isto mjesto imaju stajaćice gotovo konstantnu amplitudu, jer je i njihova deklinacija gotovo konstantna, a sva tijela Sunčeva sustava neprekidno mijenjaju amplitudu, jer im se deklinacija neprekidno mijenja. Osobito je važna amplituda Sunca. Za ekvinokcija ona je 0°, te Sunce izlazi u točki E, a zalazi u točki W. Dnevni je luk jednak noćnom, pa su dan i noć jednaki.

Od proljetnog ekvinokcija amplituda raste prema sjeveru, a time i dnevni lukovi, pa dani postaju dulji, a noći kraće. Za solsticija amplituda dosegne najveću vrijednost, pa je dan najduži, a noć najkraća. Sunce se zatim spušta prema ekvatoru, amplituda se smanjuje, da za ekvinokcija postane opet jednaka 0°. Dan i noć su opet jednaki.

Od jesenskog ekvinokcija Sunce nastavlja put prema zimskom solsticiju, amplituda raste prema jugu, dok ne dosegne najveću južnu vrijednost za zimskog solsticija. Tada je dan najkraći, a noć najduža. Do proljetnog se ekvinokcija opet smanjuje i t. d.

Amplituda Sunčeva izlaza i zalaza veoma je važan element za kontrolu devijacije kompasa. Pravi se azimut ω za čas izlaza ili zalaza Sunca može lako izračunati po formuli ω = 90° ± A.

Veličinu amplitude možemo dobiti u mnogim nautičkim tablicama, ako upotrebimo kao argumente geografsku širinu φ i deklinaciju δ. Možemo je lako i izračunati po formuli sin A = sec φ sin δ.

3. U geofizici a. je razlika između najniže i najviše vrijednosti u dnevnom, mjesečnom ili godišnjem kretanju neke veličine; na pr. dnevna a. temperature.

4. U matematici je koeficijent u izrazu periodičke funkcije, na pr. a u izrazu y = a sin x (no katkada se uzima kao amplituda i vrijednost 2 a).

5. U oscilatornom gibanju je najveća udaljenost točke, koja se giba, od položaja ravnoteže. Tako je a. kod njihala udaljenost od srednjeg položaja.M. Ka.