AMORGÓS, 36°48'N i 25°45'E (kod rta Kalotári), najistočniji grčki otok u skupini Ciklada, 17 nm sjev.-ist. od Íosa i 18 nm jugoist. od Náxosa; obuhvaća 134 km². Građen je od paleozojskih škriljavaca i vapnenaca, koji na južnoj strani otoka tvore vrlo strmu nerazvedenu i nepristupačnu obalu. Na sjeveru je obala dobro razvedena brojnim zaljevima i uvalama. Otok je gorovit te se na sjev.-ist. ispinje do visine od 821 m, a u sredini do visine od 662,9 m (Áyios Ilías). Stanovnici (3500 — 1940) bave se ribolovom, uzgajanjem maslina i vinove loze. Dobri su pomorci. Otok je bio naseljen već u neolitiku, kako dokazuju mnoga prethistorijska naselja. U Starom vijeku naselili su ga Jonjani, koji su se uz ribarstvo i poljoprivredu bavili izrađivanjem i bojadisanjem finih tkanina. Osim prethistorijskih ostataka na otoku se nalaze na stijenama mnogobrojni natpisi iz Starog vijeka i kule, u koje su se sklanjali stanovnici iz okolice za vrijeme opasnosti. Amorgós je rodno mjesto grčkog pjesnika Simonida, koji je živio u VII. st. Glavni se grad Amorgós (Chora, Kastron) nalazi na jednom brežuljku u unutrašnjosti otoka 2,4 km ist. od zaljeva Katápola, koji mu služi kao luka. U zaljev se može uploviti bez opasnosti, ali se brod dulji od 100 m ne može okrenuti. Sidrište je vrlo dobro, ali nije zaštićeno od sjev.-ist. vjetrova. Podmorski kabel spaja naselje Katápolu i otok Náxos. Parobrodarska veza je redovita s otokom Siros (Sira) i ostalim bližim otocima. Dobro je sidrište 33—77 m duboki zaljev Kalotíri između sjeverne obale otoka Amorgós i otočića Nikouriá (Nikuria), te 18—24 m duboko sidrište kod otočića Graboúsa (Gravusa).A. Mr.