AMERIKA, SREDNJA, u užem smislu obuhvaća oko 2000 km dug uzak pojas američkog kopna, koji se proteže od prevlake Tehuantepec na sjeveru do Panamske prevlake, odnosno do močvarne doline rijeke Atrato na jugu, između Meksičkog zaljeva i Karipskog mora na istoku i Tihog oceana na zapadu. Po sastavu i građi pripada Srednjoj Americi i Antilsko otočje (Zapadna Indija), koje se dijeli na Velike Antile (Kuba, Haiti, Puerto Rico i Jamaica) i Male Antile (v. Antili). Bahamski se otoci ubrajaju u Srednju Ameriku samo zbog svog položaja, iako su građom slični poluotoku Floridi (v. Bahamski otoci). Na sjeveru je Srednja Amerika odijeljena od Sjeverne Amerike 210 km širokom i oko 300 m visokom prevlakom Tehuantepec, a na jugu od Južne Amerike 73 km širokom i 83 m visokom Panamskom prevlakom. Zapadna obala Srednje Amerike spušta se strmo u Tihi ocean, gdje se na maloj udaljenosti od obale nalaze dubine od 3000 m. Istočna obala Srednje Amerike pretežno je niska i vrlo razvedena; ona je okružena dosta širokim pojasom plitkog mora.

Sastav i građa. Osim poluotoka Yucatán, koji je građen pretežno od miocenskih i pliocenskih vapnenaca, cijela je Srednja Amerika mlađe ulančeno gorje, koje se u sjevernom dijelu proteže od Kalifornijskog poluotoka u Sjevernoj Americi preko južnog dijela Meksika i visočja Chiapas, koje se u Gvatemali i Hondurasu savija prema istoku, gdje se u blizini mora lomi i tone pod razinu mora, da se u Velikim i Malim Antilima ponovo pojavi iznad morske površine. Jedan ogranak mlađeg gorja proteže se s Hondurasa na otok Jamaicu i južni dio otoka Haiti, a drugi veže Gvatemalu preko pličine Misteriosa i Caymanskih otoka s gorjem Sierra Maestra na južnom dijelu otoka Kube, i s gorjem na sjevernom dijelu otoka Haiti (v. Antili). Između oba ta ogranka nalazi se oko 6000 m duboka podmorska Caymanska ili Bartlettova brazda, koja dijeli zavalu Karipskog mora od Meksičkog zaljeva. U južnom dijelu Srednje Amerike okružena je kristalinična jezgra gorja mezozojskim i tercijarnim sedimentima.

Na izgradnju reljefa i današnji oblik Srednje Amerike utjecali su tektonski pokreti, koji su u mlađem tercijaru i kvartaru uzrokovali izdizanja i spuštanja tla smjerom rasjeda, a s time u vezi i vulkansku djelatnost, zbog čega su se ispeli visoki vulkanski vrhunci, koji negdje premašuju 4000 m. Vulkanski materijal pokriva mjestimično znatne površine te stvara vrlo plodno tlo. Vulkanska djelatnost, s kojom su usko vezani i potresi, još je i danas vrlo živa u Gvatemali i Nikaragvi. Kroz visočje Srednje Amerike protežu se od obale Tihog oceana do Karipskog mora tri udoline. Prva spaja zaljev Fonseca na obali Tihog oceana s Honduraskim zaljevom na obali Karipskog mora. Na toj se udolini razvode ispinje jedva 1000 m visoko. Druga se udolina proteže zavalama jezera Managua i Nicaragua te rijekom San Juan. Ta je udolina zbog niskog razvoda (nešto više od 50 m) pogodna za izgradnju kanala, koji bi spajao Karipsko more i Tihi ocean. Trećom najjužnijom udolinom, koja je visoka 83 m, prokopan je Panamski kanal.

Klima. Najvažniji utjecaj na klimu Srednje Amerike vrši 25⁰—27⁰ topla površinska voda Karipskog mora i Meksičkog zaljeva. (Oba mora zajedno obuhvaćaju oko 4,000.000 km².) U Karipsko more ulazi i ugrijana voda iz tropskih dijelova Atlantskog oceana, koja protječe Karipskim morem u Meksički zaljev, pa se ponovo vraća kroz Floridski prolaz kao Golfska struja u Atlantski ocean. Na pacifičku obalu Srednje Amerike dolazi ugrijana voda tropskih dijelova Tihog oceana. Oba oceana utječu na klimu Srednje Amerike i vlažnim morskim vjetrovima, koji donose na kopno mnogo vlage. Razlike u klimi Srednje Amerike nastaju u prvom redu zbog položaja različnih područja prema vlažnim vjetrovima (u privjetrini ili u zavjetrini). Razlike su u klimi to veće, što je koji kraj dalje od Karipskog mora. Reljef vrši u Srednjoj Americi također jak utjecaj na klimu i vegetaciju. Što su isponi viši, amplitude temperature su veće. Zbog dvostrukog zenitnog položaja Sunca maksimalne se temperature pojavljuju dva puta na godinu, ali se zbog jakih kiša, koje rashlađuju zrak, često ne podudara vrijeme zenitnog položaja Sunca i maksimalne temperature. Sjeverno primorje pacifičkog dijela Srednje Amerike ima maksimalnu temperaturu u travnju, dok karipsko primorje ima maksimalnu temperaturu u svibnju. Prema tome, karipsko je primorje zbog trajnih kiša hladnije od suhe pacifičke obale, koja se nalazi u zavjetrini pasata. Najviša je mjesečna temperatura u suhim mjesecima (travanj i svibanj), a najniža u kišnim mjesecima (između prosinca i veljače). Temperatura postaje tokom godine jednoličnija idući od prevlake Tehuantepec prema Panamskoj prevlaci (zbog blizine ekvatora). Po niskim pristrancima uz obalu prosječna je godišnja temperatura 25—28°, a u unutrašnjosti je zbog različne apsolutne visine različna (v. Antili, klima).

Biljni pokrov. U visinskom rasporedu klime i vegetacije razlikuju se tri pojasa. Najniži seže do visine od 600 m i stoji pod utjecajem tropskih temperatura (Comayagua s prosječnom godišnjom temperaturom od 24,1°). U tom pojasu uspijeva na karipskoj strani tropska prašuma, koja na obali prelazi u šume mangrova. U primorju Tihog oceana tropska je prašuma nešto svjetlija. U tom se pojasu uzgajaju kakaovac, kaučukovac, kokosova palma, šećerna trstika, duhan i banane, a na isponima višim od 300 m i kava. Umjereni pojas nalazi se na visini 600—1800 m s temperaturom od 17—23°. Zbog obilnijih oborina u ovoj visinskoj regiji tropska je prašuma na karipskoj strani bujnija, dok na pacifičkoj strani umjesto tropske prašume dolaze šume zimzelenih hrastova i crnogorice. Kava uspijeva na visini od 600—1200 m. U hladnom pojasu, koji se nalazi iznad 18oo m, temperatura koleba između 10° i 17⁰. Mraza ima svake godine. U nižim dijelovima toga pojasa raste još suptropska šuma, koja postepeno prelazi u šumu umjerenog pojasa. U tom pojasu uspijevaju sve evropske žitarice i krumpir, a u blizini donje visinske granice duhan, banane i naranče. U najvišim dijelovima ovog pojasa prelazi šuma u visinske pašnjake, gdje se ekstenzivno uzgaja stoka. Granica između pojedinih visinskih pojasa uvjetovana je klimatskim i pedaloškim prilikama, tako da visinski pojasi postepeno prelaze jedan u drugi (v. Antili, biljni pokrov).

Stanovništvo. U kontinentalnom dijelu Srednje Amerike domaći su stanovnici Indijanci, koji su u doba otkrića Amerike imali visoku civilizaciju. Na području poluotoka Yucatán i Gvatemale bio je naseljen narod Maya s kulturom, koja je odgovarala meksičkom kulturnom krugu. Uz kameno i drveno oruđe imao je narod Maya i svoj kalendar i pismo. Na američko tlo stupili su Evropljani prvi put u Srednjoj Americi. God. 1502 otkrili su obale Paname, Nikaragve i Hondurasa, a 1513 obalu Tihog oceana. Kratko vrijeme poslije toga zauzeli su Španjolci cijelu kopnenu Srednju Ameriku. Zbog klimatskih prilika i tropskih bolesti, danas ima u kopnenom dijelu Srednje Amerike vrlo malo krajeva s čistim bijelim stanovništvom. Osnivanjem velikih posjeda u kolonijalno doba s plantažnim gospodarstvom Bijelci su kao radnu snagu uvozili afričke Crnce, koji su na otocima potpuno istisnuli Indijance. Na kopnenom dijelu Srednje Amerike održali su se čisti Indijanci još u nekim krajevima, ali većinu stanovništva tvore mješanci (mestici, ladini). U Gvatemali Indijanci čine ²/₃ cjelokupnog stanovništva; ostatak su pretežno mješanci. Najjače je ispremiješano stanovništvo u Panami, gdje izvan zone kanala ima 12—18% Bijelaca, 8—10% Indijanaca, 19% Crnaca i 50—60% mješanaca. Kosta Rika je, s obzirom na rasnu pripadnost, izuzetak u Srednjoj Americi. Tu iznosi broj kreola (potomci starih doseljenih Španjolaca) oko 90% od ukupnog broja stanovnika. Mješanci prevladavaju u primorju Tihog oceana, a Crnci u karipskom primorju.

Prema procjeni od 1949 kopneni dio Srednje Amerike ima 9,877.000 st. ili oko 13 na 1 km². Veću gustoću stanovništva u pacifičkom primorju uvjetuju plodno tlo i promet, koji je tu veći nego u karipskom primorju zbog dobrih luka, koje su sa zaleđem spojene kratkim željezničkim prugama. Najgušće su naseljeni Salvador sa 54 st. na 1 km² i Kosta Rika sa 40 st. na 1 km², a najrjeđe Honduras sa 9—10 st. na 1 km² i Nikaragva sa 7—8 st. na 1 km². U Gvatemali, koja je vrlo nejednolično naseljena, varira gustoća od 19 do 34 st. na 1 km².

U političkom je pogledu kopneni dio Srednje Amerike razdijeljen na 6 samostalnih republika (Gvatemala, Salvador, Honduras, Nikaragva, Kosta Rika i Panama). Uzak pojas oko Panamskog kanala pripada USA, a Britanski Honduras Velikoj Britaniji. God. 1951 združile su se srednjoameričke republike u Organizaciju država Srednje Amerike (ODECA) s ciljem, da se usavrši poljodjelstvo, razvije industrija, ukloni opća gospodarska zaostalost, nepismenost i nedovoljna prehrana.

Površinom su najveće države Honduras sa 154.000 km² i Nikaragva sa 148.000 km², dok je po broju stanovnika najjača Gvatemala sa 3,784.000 st.

Značajno je, da se stanovništvo Srednje Amerike bez obzira na rasnu pripadnost vrlo brzo množi, pa je natalitet svuda veći od 30%, ali je zbog loših higijenskih prilika i pretjeranog fizičkog rada mortalitet također velik. Države Srednje Amerike idu po svom prirodnom godišnjem prirastu od 25—29% medu prve države na svijetu.

Privreda. Na kopnenom dijelu Srednje Amerike od prevlake Tehuantepec do Panamskog kanala nalazi se svuda gotovo isti raspored poljoprivrednih kultura i isti način obrađivanja tla. U karipskom primorju uzgajaju se na golemim plantažama banane i drugo tropsko voće, po nižim pristrancima gorja kava, a na visočju pretežno kukuruz. Svuda je kava uz banane glavni izvozni proizvod. U Gvatemali je kava najvažniji izvozni proizvod, na nj otpada 65—70% svega izvoza, u Salvadoru otpada na kavu oko 90% cjelokupnog izvoza, u Nikaragvi 39% i u Kosta Riki oko 50%. Na izvoz banana otpada u Gvatemali 23%, u Hondurasu prije rata 80%, a poslije rata 38% (zbog panamske bolesti banana). U Kosta Riki i Nikaragvi uzgajaju se također banane na velikim plantažama. U posljednje su vrijeme stabla banana stradala od t. zv. panamske bolesti, pa se umjesto banana sada uzgaja više abaka ili manilska konoplja. Najveći je posjednik plantaža banana United Fruit Co. iz USA, koja posjeduje gotovo sve plantaže banana u Srednjoj Americi. To društvo ima svoje vlastite luke, flotu i željeznice. Osim kave, banana i kukuruza uzgajaju se u plantažama po cijeloj Srednjoj Americi kakaovac, šećerna trska, duhan i kaučukovac. Iz tropskih šuma izvozi se mahagoni i balsa, koja se upotrebljava u industriji aviona.

Stočarstvo je ekstenzivno samo na visinskim pašnjacima.

Industrija je vrlo slabo razvijena, pa se gotovo svi industrijski proizvodi uvoze iz USA.

Rudno je bogatstvo veliko, ali se još uvijek slabo iskorišćuje. Srebra i zlata ima u Gvatemali, Salvadoru, Kosta Riki i Hondurasu, gdje na izvoz zlata otpada 23%. Olova, bakra i željeza ima u Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru, cinka i antimona u Hondurasu. Ležišta nafte nalaze se u Gvatemali (El Petén).

Promet. Za promet na kopnenom dijelu Srednje Amerike važne su kratke željeznice, koje spajaju luke u pacifičkom primorju sa zaleđem. Na 1000 km² otpada u Gvatemali 6,3 km željezničke pruge, u Salvadoru 12,2 km. U Kosta Riki pripadaju ²/₃ željezničkih pruga USA (United Fruit Co.). U Salvadoru se svršava željeznička pruga, koja vodi iz USA preko Meksika i Gvatemale.

Avionski promet je važan za veze Srednje Amerike s vanjskim svijetom i za unutrašnje veze. Zbog toga je društvo Panamerican Airways organiziralo mrežu avionskih pruga po cijeloj Srednjoj Americi. Najvažnija su uzletišta u San Juanu (Puerto Rico) i u luci Balboa na Panamskom kanalu, te Kingston na Jamaiki. Panamski kanal nema za države Srednje Amerike toliku važnost, koliku ima za USA. On povezuje ekonomska središta na adantskoj obali USA sa zapadnim obalama Sjeverne i Južne Amerike, zatim atlantske luke Amerike s Dalekim Istokom i t. d. Primitivna prometna sredstva upotrebljavaju se po cijeloj unutrašnjosti kopnenog dijela Srednje Amerike (v. Antili, stanovništvo, promet).

LIT.: M. Sorre, Mexique-Amérique Centrale, Géographie universelle, XIV, Paris 1928; O. Schmieder, Länderkunde Mittelamerikas, Westindien, Mexiko und Zentralamerika, Kendes Enzyklopädie der Erdkunde, Leipzig i Wien 1934; G. Lafond, Géographie économique de l'Amérique Latine, Paris 1949; ostala literatura v. Amerika, Južna.O. Oz.