ABESINIJA (Habeš) ili Etiopija (na amharskom jeziku: Ya Ytyopia Nigusa Nagast Mangist), između 5° i 15°N i 35° i 48°E, carevina u sjeveroistočnoj Africi, ograničena na sjeveroistoku Crvenim morem, na sjeverozapadu i zapadu Sudanom, na jugozapadu kolonijom Ugandom, na jugu Kenijom, a na jugoistoku i istoku Francuskom, Britanskom i Talijanskom Somalijom, obuhvaća 1,035.000 km². Odlukom Ujedinjenih Naroda od 2. XII. 1950 ušla je bivša talijanska kolonija Eritreja 15. IX. 1952 u federativnu državnu zajednicu s Abesinijom, pa je time Abesinija postala pomorska država sa 1068 km morske obale. Abesinija u užem smislu (staro etiopsko carstvo) obuhvaća pokrajine Tigre, Amhara, Gojjam, dio pokrajine Shoa i sjeveroistočni dio pokrajine Galla.

Povijesni razvitak. Prema megalitskim nalazima u južnom dijelu Abesinije, zemlju su nastavala do prije ← 3000 god. hamitska plemena vrlo slična Egipćanima; vjerojatno preci hamitskih plemena, koja se i danas nalaze u predzemlju abesinske visoravni i južno od nje (Somali, Galla, Masai i dr.). Hamiti su u tom dijelu Afrike možda već našli Crnce kao starosjedioce, pa su ih potiskivali prema jugu. Abesinsku visoravan nastavala su kušitska hamitska plemena; na sjeveru Agau, na jugu Sidama, a na zapadu u vlažnim dolinama nilotička plemena. Hamitski su Kužiti, ondje gdje su se održali u čistoj rasi, slični spoljašnošću i običajima starim Egipćanima. Njihov je jednostavni drveni plug potpuno sličan plugu na staroegipatskim slikama. U nizini po pustinjama od rta Kasar u Crvenom moru do ušća rijeke Jube u Somaliji živjela su druga kušitska plemena nomadskim životom (somalijska plemena i Galla). Pod utjecajem plemena koja su u ← VII. st. prodirala u Abesiniju iz Arabije te su unijela jezik i nove kulturne elemente, napredovalo je stvaranje države Aksum. Povremeno su abesinski knezovi vladali gornjim Egiptom pa su od ← III. st. (napose za vrijeme Ptolomejevića) egipatski, grčki i rimski trgovci počeli prodirati u Abesiniju. Jednako su žive bile veze s Arabijom. Oko 330—350 počelo se u Abesiniji širiti kršćanstvo, ali kad su u Bizantu stali progoniti sektu monofizita, neki su se od njih povukli u Jemen (Arabija), odakle su prešli u državu Aksum, gdje su dovršili pokrštavanje i ustalili monofizitsku nauku. Aksumski je kralj Kaleb osvojio 525 Jemen, ali su ga odatle otjerali Perzijanci. Stvaranjem muslimanske države u VII. st. Aksum gubi važnost, postaje lokalna afrička država. Ratničko stočarsko pleme Amhara, najvažniji ogranak semitskih doseljenika, bilo je u to doba gospodar Abesinije. Koptsko kršćanstvo preuzelo je njihov jezik i pismo. Na mnogim mjestima, osobito uz obalu jezera Tana, nalaze se koptski manastiri s bogatim bibliotekama i umjetničkim blagom. Aksumsko kraljevstvo širilo se od sjevera prema jugu, pa se sukobilo s muslimanskom državom, kojoj je središte bilo u kraju Ifat. Rat je svršio s pobjedom Abesinaca 1543. Prodorom plemena Galla raspala se kasnije potpuno muslimanska država. Za cijelo to vrijeme jačali su veliki feudalci, a kraljevska moć je slabila, dok nije negus Teodor II. ujedinio tri dotadašnje države Shoa, Tigre i Amharu. Za negusa Ivana IV. zauzeli su Talijani 1869 Assab i proširili svoj posjed na obali Crvenog mora, pa je tako Abesinija došla u sferu njihova interesa. U vrijeme, kad je negus Menelik II. učvrstio svoju vlast u cijeloj zemlji, Talijani su prodrli u Abesiniju, ali su kod Adue 1896 bili poraženi. God. 1906 priznale su Engleska, Francuska i Italija Abesiniji nezavisnost i vlast nad krajevima, koje je dotada zauzela, ali je 1935 Italija prodrla ponovo u Abesiniju te ju je, nakon snažnog otpora Abesinaca, zauzela. U II. svjetskom ratu protjerale su britanske imperijalne trupe s domaćim rodoljubima Talijane. Zemlja je vraćena pod vlast negusa Haile Selassija, koji se 1941 vratio u Addis Ababu.

Reljef i građa. Abesinsko visočje građeno je od mlađeg vulkanskog kamenja, koje tvori visoke ravnjake. Prosječna mu je visina oko 2000 m, dok se pojedini vrhunci ispinju i preko 4000 m kao Ras Dashan (4620 m). Zapadni se pristranci spuštaju postepeno prema nizini Sennar, dok istočni padaju okomito prema primorskoj ravnici Eritreje i Somalije. Prostrani visoki ravnjaci u unutrašnjosti rasječeni su gudurastim dolinama u izolirana područja, koja su često bila samostalne političke oblasti (Tigre, Gojjam, Amhara i Shoa). Doline su šire i pitomije samo ondje, gdje su usječene u slojeve bazalta, pješčenjaka i škriljavaca, koji su debeli do 2000 m. U istočnom dijelu zemlje, gdje se izmjenjuju slojevi lave s pršincima, jedni nad drugima, nastao je zbog nejednake erozije i denudacije stepeničast kraj. U sjeverozapadnom dijelu Abesinije nalazi se u tektonskoj kotlini jezero Tana (3060 km²). Vulkanizam je ograničen na pojas tektonskih pukotina i jaraka i na eritrejsku nizinu, iako je abesinsko visočje ponajviše rezultat vulkanske djelatnosti i golemih pokrova mlađeg vulkanskog kamenja. U istočnom su dijelu visočja karakteristični gorski vrhunci ambe slični prikraćenim stošcima, koji se iz daljine čine kao kule goleme gorske tvrđave. Najviši su vrhunci uvijek pokriveni snijegom. Prema jugoistoku prelazi Abesinsko visočje u pustu visoravan poluotoka Somali, kroz koju protječe rijeka Juba. Morska je obala slabo razvedena i pruža se od rta Kasar (18°2'N) do rta Dumeira (12°43'N). Pred njom se nalaze otočne skupine Dahlak i Harmil, koje se sastoje od malih koraljnih otoka.

Klima i vegetacija. Abesinija je smještena na južnoj granici suhog pojasa, pa se godišnja množina oborina povećava od sjevera prema jugu. Sjeveroistočni monsun donosi Abesinskom visočju suhu zimu, a ljeti dopire vlažan zrak iz Gvinejskog zaljeva, pojačan isparivanjem sudanskih močvara, na visočje i tu se izlije u olujnim pljuskovima. Zbog toga su zapadne doline vlažnije, šumovite i nezdrave. Na jugu još vladaju i zenitne kiše. Suhi krajevi oko Crvenog mora najvrući su krajevi na Zemlji. Prosječna godišnja temperatura iznosi u luci Massawa 30,2°, a prosječna godišnja množina oborina 183 mm.

U Addis Ababi je prosječna mjesečna temperatura u prosincu 13,9°, a u svibnju 17,5°. Zimi ima na Abesinskom visočju mraza i snijega. Proljeće je najvruće doba. Zbog obilnih kiša ima dosta rijeka, koje protječu uskim i strmim gudurama pa utječu ponajviše u jezero Tana, iz kojeg istječe Modri Nil. Rijeka Atbara s pritocima Mareb i Takkaze dolazi iz sjevernog dijela Abesinskog visočja, nosi mnogo mulja i utječe u Nil. Na zapadu utječe u Bijeli Nil rijeka Sobat, koja svojim gornjim tokom protječe kroz Abesiniju. Abesinske rijeke u istočnim i sjeveroistočnim stepsko-pustinjskim krajevima nemaju nikakve privredne i prometne važnosti. Nekoliko bujica utječe za vrijeme kišnog doba u zaljev Zula na Crvenom moru, a rijeke Shebeli i Juba u Indijski ocean. U istočnoafričkom tektonskom jarku (rovu) smještena su jezera: Rudolfovo s pritokom Omo, Štefanijino, Chamo, Abaya, Langana, Shala i Zwai.

S promjenom apsolutne visine nastaje u Abesinskom visočju i promjena klime, a s njom u vezi i promjena vegetacije. Suha primorska ravnica uz Crveno more potpuna je pustinja. Visočje su sami Abesinci podijelili u tri visinske klimatske zone: vrući pojas ili Kola, koji dopire do 1600 ili 1700 m apsolutne visine, gdje se vegetacija razvila u obliku tropskih vlažnih prašuma. Tu nema naselja. Drugi pojas Voina Dega nalazi se između 1700 do 2400 m apsolutne visine, a karakterističan je zbog suptropskog bilja i kultura. Ovdje se siju žitarice i uzgaja kava. Treći visinski pojas Dega umjerene je i ugodne klime. Mjestimice se siju žitarice sve do 3900 m apsolutne visine, inače se uzgaja stoka po prostranim travnjacima. Flora i fauna sastoji se od borealnih i tropskih elemenata. Vlažna zapadna strana ima tropsku šumu s lijanama i epifitima, a južna i jugoistočna karakterističnu grmovitu i suhu šumu. Na visokim ravnjacima uništene su šume požarima, da se dobije kulturno tlo. Pojas Dega je gotovo bez drveća osim mimoza i vresova (ericaceae).

Stanovništvo. Po službenoj procjeni 1953 Abesinija ima oko 16 mil. st., ali bi se opreznijom procjenom taj broj smanjio možda na 10 milijuna. Najvažniji su narod Amhari (oko 2 mil.), koji žive u centralnom Abesinskom visočju. Sjeverno od njih su Tigreanci, koji govore različnim, iako srodnim jezikom. Oba su naroda hamitsko-semitskog podrijetla. Amharski semitski jezik, kojim se u Abesiniji službeno govori, potekao je od starog jezika geez, koji se danas upotrebljava samo u abesinskoj monofizitskoj crkvi. Najbrojniji stočarski i ratarski narod Galla, hamitskog podrijetla, obuhvaća polovicu cjelokupnog stanovništva Abesinije. Po vjeroispovijesti su kršćani, muhamedanci i politeisti. Sjeverno od jezera Tana žive Felaši ili Agau, potomci kušitsko-hamitskih plemena, koji su primili židovsku vjeru, a jugozapadno su od njih nilotička plemena. Somalijska plemena hamitsko-semitskog podrijetla (Danakil, Ogaden, Issa i dr.) pretežno muhamedanci, nastanjuju Harar i Somalijsku ploču. Crnci se nalaze na jugozapadu. Trgovački elemenat, Arapi i Indijci, žive u gradovima. Stanovništo Eritreje (preko 1 mil.) sastoji se od koptskih kršćana, koji žive na višim ravnjacima, i muhamedanaca u primorju Crvenog mora. Abesinija se dijeli u 12 provincija. Gradovi su slični velikim selima. Glavni grad Addis Ababa (oko 340.000 st.) osnovao je u Abesinskom visočju negus Menelik II. potkraj XIX. st. Među ostalim abesinskim gradovima ističe se stari utvrđeni grad Harar (oko 25.000 st.) na željezničkoj pruzi Addis Ababa—Djibouti, središte uzgoja kave i polazna točka karavanskih putova prema morskoj obali, s brojnim arapskim i indijskim stanovništvom. Ostali su gradovi Diredawa (oko 30.000 st.), Debra Markos (5000 st.), Gondar (22.000 st.), glavni grad provincije Amhare, Adua, Asmara (18.500 st.) i Assab u Eritreji.

Kulturne su i socijalne prilike na niskom stupnju. Osnovne škole postoje samo u glavnim središtima. U Addis Ababi su 4 srednje škole, zatim srednja tehnička, trgovačka, obrtna, poljoprivredna, učiteljska i vojnička škola. Nastavni jezik je amharski. Stara je književnost Abesinije religioznog karaktera, a novija se počela razvijati od druge polovice XIX. st. Zdravstvene su prilike loše. Veneričke su bolesti raširene, mnogo stanovnika boluje od tuberkuloze kostiju i zglobova, a ima i dosta slučajeva gube. Malarije i plućne tuberkuloze nema.

Privreda. Vegetacijskoj zonalnoj podjeli odgovara iskorišćivanje tla, odnosno poljoprivredna proizvodnja. Nomadsko stočarstvo okružuje sa svih strana Abesiniju. U suhom sjeveru i u najvećim visinama pastirska su plemena već postala sjedilačka. Na jugozapadu prevladava samo poljoprivreda. Iako je uzgoj stoke primitivan, on je jedan od najvažnijih proizvoda za izvoz. Na visinama nema muha tse-tse, a blage zime ne smetaju paši. Vlažne su doline pojasa Kola obrasle tropskom vegetacijom i vrlo su rijetko naseljene. Tu uspijevaju kaučukovci, ebanovina, banane i kava, koja svuda raste divlja; kulturno tlo leži u pokrajini Tigre, na 1800—2400 m apsolutne visine, u Shoa i do 3000 m. Vinogradi, zbog kojih je ovaj pojas dobio ime (Voina Dega), uništeni su, ali uspijeva i mediteransko voće: naranče, smokve, kajsije i dr., pamuk, kava (tri vrste: harari, jimma i sidamo), žitarice (napose različne vrste prosa pa pšenica, kukuruz, ječam i zob), zatim različne mahunarke i povrće. Proso se uzgaja do 3500 m, ječam do 3900 m. U ovom visinskom pojasu obraduje se zemlja plugom i motikom. Metode su u poljoprivredi još uvijek primitivne. U suhim stepskim i pustinjskim krajevima sakuplja se arapska guma i aromatične smole (tamjan i mirha), koje se na istoku vrlo cijene. Vosak se skuplja iz ulišta divljih pčela. Iako se rudno blago Abesinije nije nikad podrobnije istražilo, zna se, da se u njoj krije golemo bogatstvo različnih ruda: željeza, cinabarita, ugljena, bakra, sumpora, soli, potaše, platine i dr. Zlato se kopa kod Asmare i u zapadnim krajevima, a potaša kod Dallola u Eritreji. Oko 60.000 t soli dobiva se godišnje iz morskih solana kod Massawe. U arhipelagu Dahlak zaposleno je oko 5000 ljudi vađenjem bisera i sedefa.

Industrija je u počecima i ograničena je na preradbu pamuka za domaće potrebe, izradbu željeza za oružje i kućno oruđe, te drvene predmete za kućanstvo i poljoprivredu. Trgovina je slabo razvijena zbog nestašice prometnih sredstava i putova. Trguje se pretežno po sajmovima, na koje karavane sa svih strana države dopremaju lokalne proizvode, da ih zamijene za sol i predmete industrijske proizvodnje. Za vanjsku trgovinu nema točnih podataka. God. 1952 izvezlo se iz Abesinije poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti od 43,000.000 USA a uvezlo industrijske robe, ponajviše iz Indije, u vrijednosti od 46,000.000 USA-$. Izvozi se koža, krzna, kava (27.502 t, 1951), žito, vosak, mirodije, smole i zlato, a uvozi sol iz Francuske Somalije, Adena i Sudana, pamučna roba iz Indije, Japana, USA i Engleske, pamučni konac iz Indije, Engleske i Francuske, građevni materijal, benzin i petrolej iz Engleske, USA i Irana, te šećer, staklo, motorna vozila i sapun.

Promet. Donedavno se promet u Abesiniji obavljao uglavnom utrtim stazama. Robu su prenosili ljudi, mazge, konji i deve. U području Kola i Voina Dega prekida se promet za vrijeme kišnog doba zbog raskvašenih staza. Od 60.700 km staza i cesta, može se samo 17.900 km upotrebiti za motorna vozila. Dobre su ceste Asmara — Dessie — Addis Ababa s odvojkom Dessie — Assab, Asmara — Gondar, zatim ceste iz Addis Ababe u Jimmu, Lekemti, Diredawu i Gambelu na granici Sudana. Željeznička pruga, koja spaja Addis Ababu s lukom Djibouti u duljini od 782,7 km sa širinom kolosijeka od 1 m, vlasništvo je francuskog poduzeća La Compagnie de chemin de fer franco-ethiopienne.

Po rijeci Sobat, od Gambele u Abesiniji pa do njezina ušća u Bijeli Nil, mogu za vrijeme visokog vodostaja ploviti parobrodi. Zbog svog geografskog položaja Abesinija se nikad nije mogla razviti u pomorsku državu, iako su važni događaji njezine povijesti vezani na eritrejsko primorje, gdje su luke Massawa i Assab glavna veza s vanjskim svijetom. Tu je za vrijeme Ptolomejevića u Starom vijeku grčka kolonija Adulis bila važno trgovačko i prometno mjesto za trgovinu s Egiptom.

Avionskim prugama spojena je Addis Ababa s Kairom, Asmarom, Karachiem, Djiboutiem, Nairobiem, Diredawom i Adenom. Telegrafskim vodom vezana je s lukom Massawa na Crvenom moru, a telefonskim s Dessiem, Gondarom, Aksumom, Diredawom, Hararom, Jimmom, Lekemtiem, Makalleom i Debra Markosom. Za veze izvan državnog teritorija služi radiostanica u Addis Ababi.

LIT.: F. Thorbecke, Afrika, Breslau 1929; A. Hettner, Grundzüge der Länderkunde, Bd. II, Leipzig 1930; F. Klute, Abessinien und Somaliland, Handbuch der geograph. Wissenschaften, Wildpark-Potsdam 1930; Vidal de la Blache, Géographie universelle, Tome XII, Paris 1938: N. Krebs, Vergleichende Länderkunde, Stuttgart 1952; L. D. Stamp, Africa, New York-London 1953.J. Z.

Državno uređenje. Abesinija je bila i formalno i stvarno apsolutna monarhija, dok nije donesen ustav od 16. VII. 1931, koji je oktroirao car Haile Selassije. Ona tada formalno postaje ograničena monarhija, jer su pokraj cara ustanovljeni skupština i senat. Ali s obzirom na sastav tih domova, njihovu vlast i odnos između njih i cara, može se reći, da je Abesinija stvarno ostala apsolutna monarhija.

Abesinije kao samostalne države nestalo je 1936, kada ju je zauzela fašistička Italija. Tada je kralj Italije proglašen carem Abesinije. To je stanje trajalo do 1941, kada je Abesinija ponovo stekla svoju samostalnost. Nju su tada oslobodile britanske čete, a 5. V. 1941 vratio se u Addis Ababu car Haile Selassije, koji je svoju zemlju pet godina prije toga morao napustiti. Tada je vraćen na snagu i ustav od 1931. To je jedan od najkraćih ustava na svijetu. Po njemu su vrhovni državni organi: car, senat i skupština, ali domovi nisu još birani. Članove senata postavlja car između dostojanstvenika (mekuanent), koji su dugo služili u svojstvu prinčeva, ministara, sudaca i vojnih šefova. Skupština je sastavljena od članova, koje biraju dostojanstvenici i lokalni šefovi (šumoč). Ti domovi nemaju vlasti modernog demokratskog parlamenta; oni u načelu donose zakone u zajednici s carem. Ali u slučaju potrebe (koju prosuđuje car), car može i sam donositi propise sa snagom zakona, koji se naknadno podnose domovima na odobrenje. Zatim, kad se domovi ne mogu složiti o nekom zakonskom prijedlogu, car može sankcionirati tekst, koji je izglasao jedan od domova. Osim toga članovima domova ne pripada pravo zakonodavne inicijative. Oni mogu samo dostavljati svoje želje caru. To mogu činiti i domovi, a pravo predlaganja zakona pripada samo caru. On to pravo vrši preko ministara, koje postavlja i opoziva po svojoj volji. Car propisuje i poslovnike domova. On sam sklapa i ratificira međunarodne ugovore, objavljuje rat i sklapa mir, daje amnestiju i pomilovanje. Zato je razumljiva ustavna odredba, po kojoj svu vlast drži u rukama car.

U federativnoj zajednici s Abesinijom nalazi se Eritreja, koja prema odluci Ujedinjenih Naroda od 1950 treba da bude autonomna jedinica pod suverenitetom abesinskog vladara. Ta je odluka provedena 11. IX. 1952, kad je abesinski car potpisao akt o federaciji (v. Eritreja).

LIT.: J. Andrassy, Ustav i međun. položaj Abesinije, Zagreb 1935.J. Sć.

Novac. Novčana jedinica abesinski dolar=1oo centa. Od 18. XII. 1946 - 0,357690 g finoga zlata za 1 dolar; 40,250 USA centa za 1 abesinski dolar, odnosno 2,48447 abesinskih dolara za 1 USA-$. Novčanice od 1, 5, 10, 50, 100 i 500 dolara; metalni novac od 1, 5, 10, 25 i 50 centa. U prometu se još uvijek upotrebljava talir Marije Terezije. 1 abesinski dolar = 120 dinara.I. Be.

Mjere za težinu: 1 wakieh (wakiah) = 25,91 g, 1 derhem (derime) = 1/10 wakieh = 2,59 g, 1 frasil (za bakar) = 21,75 rotla = 6,7 kg, 1 frasil (za ostalu robu) = 20 rotla = 6,2 kg; za duljinu: 1 sinjer (sinzer) = 22,86 cm, 1 gabi = 4 gerbab = 20 lakata (1 lakat = 0,5 engl. jarda ) = 9,14 m, 1 tat = cca 2,5 cm, 1 farsang (farsaks) = 5,068 km; za tekućine: 1 kuba = 1,02 l. Sistem jedinice mjera još nije razvijen.Č. M.