ALMERĺA, 36°50'N i 2°28'W, španjolska luka i glavni grad istoimene provincije na obali Sredozemnog mora sa 76.497 st. (1950). Ime Almeria potječe od arapske riječi al meriyah, što znači stražarski toranj. Smješten je u prostranoj aluvijalnoj ravnici na ušću rijeke Rio de Almeria. Klima je sredozemna s prosječnom godišnjom temperaturom od 19⁰. Prosječna godišnja množina oborina iznosi oko 250 mm sa 30 kišnih dana. U plodnoj ravnici rijeke uspijevaju masline, južno voće (naranče, limuni i smokve) i vinova loza (izvrsno stolno grožđe). Zaleđe je bogato željeznom, olovnom, cinkovom i živinom rudom (Sierra Alhamilla). U Starom vijeku Almeria se zvala Urci ili Portus Magnus te je poslije god. 19 bila jedna od glavnih luka rimske Hispanije. U Srednjem vijeku bila je pod arapskom vlašću. Poslije pada dinastije Omejevića postala je glavni grad male samostalne maurske države. 1489 pripala je kastiljsko-aragonskoj državnoj zajednici, od koje je postala novovjeka Španjolska. Grad se sastoji od starog dijela, koji je sačuvao maurski karakter, i novog dijela. Najljepše su građevine gotička katedrala (1524—43) sa četiri velika tornja i stari dvorac Castillo de San Cristobal. U luku mogu uploviti i najveći brodovi; zaštićena je 1828 m dugim zapadnim i 300,9 m dugim istočnim lukobranom, koji služe i kao gatovi, jer je dubina vode uz njih 4,2—10,6 m. U luci se nalaze i dva privatna gata za ukrcaj rude. Prekrcaj se obavlja sa 5 električnih dizalica po 5 t, jednom ručnom od 25 t jednom električnom od 25 t. Željezničkom prugom spojena je Almeri s Cadizom, a parobrodarskim prugama s ostalim španjolskim lukama. Uvoze se strojevi, dužice, ugljen, koks, nafta i građevno drvo, a izvoze naranče, limuni, smokve, esparto-trava, pluto, grožđe i željezna ruda. U toku španjolskog građanskog rata Almeriu je 31. V. 1937 bombardirala njemačka ratna flota kao znak represalija zbog toga, što je dva dana ranije njemačka krstarica Deutschland napadnuta kraj Ibize.J. Z.