ALKOHOLIZAM (pijanstvo), sklonost za pretjerano uživanje žestokih pića, koja vodi do tjelesnoga, duševnog, moralnog i ekonomskog propadanja. Žestoka pića (vino, pivo, rakija, rum, konjak i t. d.) omamljuju i opijaju čovjeka, jer sadrže otrovnu tvar, koju nazivamo alkoholom ili spiritom (etilni alkohol C₂H₅OH). U pivu ga ima oko 4%, a u vinu od 9—17%. U rakiji po prilici trećina, a u konjaku polovina sadržaja otpada na alkohol.

Dobivanje alkohola. Okus alkoholnih pića potječe od raznolikih sastojina i aromatičnih tvari sirovina, od kojih se proizvode. Vino se dobiva vrenjem, odnosno rastom kvasnih gljivica (saccharomycetes), koje grožđani šećer cijepaju u ugljičnu kiselinu (C0₂), koja kao plin odlazi u zrak, i u alkohol, koji ostane u vinu. Pivo se dobiva od proklijala ječma, u kome ima nešto šećera, a rakija od različitih komova i uopće sirovina, koje imaju šećera, kao na pr. šećerna trska, melasa šećerne repe i sl. (šljiva, grožđe, marelica, breskva, kukuruz i t. d.). Ljudi su od pamtivijeka proizvodili alkoholna pića od ugljikohidrata pomoću kvasnog vrenja. Poznato je alkoholno piće od meda (medovina), koje se u staro doba obilato uživalo kod raznih svečanosti, na pr. svadbi (otuda naziv medeni mjesec). Stari Slaveni, Iliri i ostali narodi Balkanskog poluotoka trošili su znatne količine alkohola, a njihove su se gozbe odlikovale obiljem jela i pića. U Kini su pronađeni destilacioni aparati za proizvodnju alkohola stari 4000 godina. U starome Egiptu i u tropskim krajevima pravilo se alkoholno piće od palmina, a u Meksiku od agavina soka (pulque). Poznato je alkoholno piće od kobilina mlijeka (tčal), od ječma (plombe), nadalje od riže (čička) u Srednjoj Americi i crna kruha (kvas) u Rusiji. Tako se punovrijedna hrana rastvara, a od nje dobiveni alkoholni proizvod gotovo i nema hranjive vrijednosti (pivo ima na pr. šećera i bjelančevine pet puta, a mineralnih soli tri puta manje nego mlijeko, dok masti uopće nema).

Štetnost alkoholizma. Alkohol je nesumnjivo škodljiv ljudskom zdravlju; i kod redovitog uživanja manjih količina alkoholnih pića, naročito rakije, javljaju se ozbiljne smetnje u organizmu. U fiziološkom pogledu alkohol je zapravo narkotično, a ne podražajno sredstvo. Početno stanje uzbuđenosti, razdraženosti i nekoordinirane aktivnosti nije uvjetovano stvarnim podražajem motornih centara, već oslabljenjem najviših funkcija mozga i volje, koje se postepeno razvijaju odgojem i iskustvom. Prema tome alkohol ne sprečava umornost, već uspavljuje svijest o umornosti, ne grije organizam aktivno, već opija živce, koji upravljaju optokom krvi u žilama (vazokonstriktori), ne diže snagu mišića, već varavim osjećajem jačine izaziva naglu klonulost, ne podražuje sluznice probavnog sustava, već slabljenjem pepsina i obaranjem bjelančevinastih sastojaka hrane stvara osjećaj nadimanja i mučnine. Ima pijanica, koje samo od vremena do vremena obuzima neodoljiva čežnja za alkoholom, dok su inače mirni i naoko normalni. Pijanstvo se razvija na baštinjenoj neuropatskoj konstituciji (potomci alkoholu odanih ili duševno bolesnih roditelja), ili je dobiveno oponašanjem (vinske svečanosti — križevački statuti) ili zavođenjem. Tome nesumnjivo pridonosi i utjecaj nepovoljnih socijalnih prilika, siromaštvo, neprikladan stan, loša hrana, nehigijensko radno mjesto i t. d. Anketom je ustanovljeno, da rudari piju u 100%, vozači u 91%, pekari u 90%, drvodjelci u 86%, zidari u 83%, mehaničari u 71%, sluge u 67%, trgovački pomoćnici u 54% i namještenici PTT u 43% slučajeva. Među pomorcima alkoholizam je također znatno raširen; poznate su rakijašnice i noćni lokali uz obalu svih pomorskih gradova. Kako je uživanje alkohola vrlo štetno za mornare, velik broj trgovačkih brodova u Americi, Engleskoj, Švedskoj i Norveškoj ne nose sa sobom ni kapi alkoholnih pića. Mnogi su ribari na sjeveru apstinenti i lakše podnose zimu bez alkohola. Čuveni istraživači polarnih područja Nansen i Cook zabranili su svojim mornarima uživanje alkohola za vrijeme polarnih ekspedicija. Znameniti afrički putnici Livingstone i Stanley također posvjedočuju, da su tegobe vrućih krajeva manje, ako se ne uživa alkohol.

Otrovanje alkoholom. Razlikujemo akutno otrovanje alkoholom, koje nastupa jednokratnim uživanjem većih količina žestokih pića, zbog čega dolazi do omamljenosti važnih centara velikoga mozga i besvijesnog stanja, koje može svršiti smrću, i kronično otrovanje (alkoholizam), koje oštećuje sve važne organe i u njima izaziva najteže upalne i degenerativne promjene. Funkcija bubrega i jetre znatno je poremećena, izrazito bolne promjene opažaju se na srcu i krvnim žilama, a ozbiljne smetnje javljaju se u probavnom traktu i osnovnoj izmjeni tvari. Kobno djelovanje alkohola odrazuje se napose na živčanom sustavu: periferni živci postaju bolni, na njima se razvijaju upale, grčevi i kljenuti, slično kao u mozgu i njegovim opnama, zbog čega dolazi do duševnih smetnja, pretjerane razdražljivosti, oslabljenja svijesti i padavice. Osim toga postepeno propadaju i duhovne kvalitete; to se odrazuje u brutalnosti, boležljivom ljubomoru, sebičnosti i konačno završava moralnom otupljenošću, neizlječivim osjećajem proganjanja i kroničnim ludilom (delirium tremens). U alkoholu treba tražiti uzrok za preko 15% svih duševno bolesnih, koji se primaju u zavode za umobolne. Znatan je postotak pijanica među bludnicama, prosjacima, skitnicama, samoubojicama i razbojnicima. Prema statistici pripisuje se jedna trećina razbojstava izravno alkoholizmu, dok je kod druge trećine utjecaj alkoholizma svakako sastavni dio povoda za zločin. Kod alkoholičara je pomor veći nego kod normalnih osoba. Alkoholizam roditelja prenosi se redovno već u začeću na potomstvo u obliku patološke tjelesne i duševne konstitucije (90% pijanica hereditarno je opterećeno).

Suzbijanje alkoholizma predstavlja vrlo važnu socijalnu, higijensku i ekonomsku potrebu, te je uputno, da na tome surađuje javna vlast zajedno s društvenim organizacijama. Najradikalnija je mjera posvemašnja zabrana proizvodnje i trgovine alkoholnim pićima (prohibicija), kako su to učinile Finska (1907), Island (1912), USA i SSSR, ali se čini, da ovaj način nije zadovoljio. Bolji su uspjesi postignuti smanjivanjem proizvodnje alkoholnih pića pomoću kontingentiranja i oteščavanjem izdavanja dozvola za javne točionice (Švedska) time, da se voće što više iskoristi u svježem stanju, odnosno za proizvodnju kompota, marmelade, voćnih sokova, bezalkoholnih napitaka (kao na pr. bezalkoholnog vina, piva, pjenušaca, likera i punča). Ova se nastojanja mogu u znatnoj mjeri pojačati sistematskim širenjem zdravstvene prosvjete (predavanjima, kinematografskim predstavama, plakatima, brošurama i izložbama o štetnosti alkohola). U mnogim su državama na polju suzbijanja alkoholizma od velike koristi apstinentska društva. Korisno je i nastojanje, da se na prosvjetnom, sportskom i zabavnom području organiziraju mogućnosti za odvraćanje naroda od alkohola. Važno je, da se odgajanjem u trezvenosti započne već u školama. U USA (Hyde Park, Massachusetts) uvedena je već 1878 obavezna nastava o trezvenosti, koja je 1900 protegnuta na čitavo državno područje. Kanada je uvela obuku 1885, Švedska 1891, Norveška 1896, Belgija 1898, Francuska 1897, a Njemačka već 1844. U Velikoj Britaniji i USA ima mnogo apstinentskih društava za školsku djecu. I u Jugoslaviji je postojao prije rata Savez trezvenosti i Savez trezvene mladeži, koji se ove godine ponovo osnivaju. U Kini je ← 2286 izdan zakon, kojim se pijanstvo kažnjavalo smrću. Kineski mudrac odredio je, da se ne smije prodavati vino, koje nije razblaženo vodom. Istu odredbu izdao je grčki mudrac Solon, a državnik Likurg u staroj Sparti zabranio je svaku upotrebu vina, osobito na svadbi.

Liječenje alkoholizma vrlo je teško, a najbolji su uspjesi postignuti u posebnim zatvorenim zdravstvenim ustanovama. Osobe sklone alkoholizmu moraju se nakon otpusta iz lječilišta predati na brigu apstinentskom društvu. U novije doba upotrebljava se dosta uspješno novi američki preparat antabus (tetraethyl-thiuram disulfid). Pijanice, koji nisu više u stanju vršiti uredno svoje obiteljske i građanske dužnosti, moraju se staviti pod skrbništvo, a onima, koji su zapali u bijedu, ne smiju se davati potpore u novcu, već isključivo u hrani i odjevnim predmetima. Kažnjavanje ne utječe pozitivno, ali znatno bolje je uvjetno kažnjavanje.

Postupak s pijanicama na brodu. U slučajevima pijanstva na brodu postupa se na slijedeći način: kod običnog akutnog pijanstva treba pijanoga smjestiti u krevet i toplo pokriti. Protiv mamurluka daje se mala žlica sode bikarbone u čaši hladne vode, dok će četvrt ili pola litre soka od rajčica s dodatkom soli, postepeno uzimano, pomoći da se što prije uspostavi normalno stanje organizma. Glavobolja se ublažuje sa 1—2 tablete aspirina. Treba zapamtiti, da se alkoholizam ne može liječiti davanjem alkohola. U slučaju uživanja velikih količina alkoholnih pića u kratkom vremenskom razmaku ili uzimanja čistog alkohola dolazi do teških akutnih otrovanja (simptomi: gubitak svijesti, oslabljenje bila i disanja, proširenje zjenica, puštanje mokraće i stolice), koja često svršavaju smrtno. Ako je brod u luci, takav se bolesnik upućuje u bolnicu, a ako je brod već otplovio i bolesnik nije još povraćao, a nalazi se još barem donekle pri svijesti, treba kod njega izazvati povraćanje davanjem četvrt litre mlake vode sa 2 žličice suhe slačice ili kuhinjske soli u istoj količini. Zatim se daje pola čajne žličice sode bikarbone u pola čaše hladne vode. Bez obzira na to, da li je bolesnik zadržao u sebi spomenuta sredstva, potrebno mu je dati neku podražajnu tvar, na pr. pola šalice jake čiste kave ili četvrtinu čajne žličice aromatičnog spirita amonije u pola čaše hladne vode: Spiritus ammoniae aromaticus (Olei Citri Corticis, Olei Bergamottae, Olei Cassiae Cinnamomeae, Olei Caryophyllorum aa 1.5, Liquoris Ammoniae spirituosi 100.0, Aquae Cinnamomi vinosae, Spiriti vini aa 50.0; pomiješati i procijediti. Od tog lijeka daje se po 30—40 kapi u čaju kao podražajno sredstvo). U slučaju popuštanja akcije srca, daje se kofein (Coffeinum natrio-benzoicum) u obliku potkožne injekcije ili svakih 15 minuta inhalacije aromatičnog spirita amonije tako dugo, dok bolesnik ne dođe k sebi. U slučaju alkoholnog ludila (delirium tremens), kada se javljaju napadaji obično u vezi s ozljedom, akutnom bolešću ili zbog naglog prestanka uživanja alkohola, potrebno je bolesniku davati svaka 3 ili 4 sata po jednu tabletu fenobarbitala tako dugo, dok traje stanje nemira. Inače mu se daje mnogo tekućine, šećera ili slatkiša i slanog soka od rajčice. Treba ga stalno njegovati i držati u toplome, jer može lako dobiti upalu pluća ili koju drugu bolest. Kronični alkoholičari boluju od halucinacija i obuzimaju ih samoubilačke misli; najbolje je, da se iskrcaju u prvoj luci, jer su vrlo nepouzdani u radu.

LIT.: F. Gundrum-Oriovčanin, Alkohol otrov!, Zagreb 1904; Goettler, Lexikon der Spirituosen und Alkoholfreien Getränke-Industrie, 1910—11; Delbrück, Hygiene des Alkohols, 1913; A. Štampar, Narodna čitanka o alkoholu, Zagreb 1919; United States Public Health Service, The Ship's Medicine Chest and First Aid at Sea, Washington 1947; A. I. Monnier, Le Médecin de papier, Paris 1948.J. B.