ALKIBIJAD, atenski državnik i vojskovođa (Atena, oko ← 450 — Melisa, ← 404). Bio Sokratov đak i prijatelj. U dvadesetšestoj godini života postaje ambiciozni A. vođa radikalne demokracije, kojoj je bio cilj da se dobro spremi za novi rat sa Spartom. Kao strateg (← 420-419) zaslužan je, što je došlo do saveza Atene i Arga s ciljem uništenja spartanske moći. Međutim je Arg u ratu sa Spartom doživio poraz kod Mantineje (← 418). Tada se A. prikloni Nikiji, čiji je ugled u Ateni porastao. Biran je i dalje za stratega, te je naskoro uživao velik ugled. God. 415 stiglo je u Atenu poslanstvo sicilskoga grada Segeste, da moli pomoć protiv Siracuse. Davanje te pomoći živo je zagovarao A. u nadi, da će kasnije pomoću Sicilije slomiti Spartu i tako ostvariti hegemoniju Atene nad čitavom Grčkom. Atena je za pohod na Siciliju opremila 6000 vojnika, 134 triere, 60 ratnih, 40 transportnih i 30 teretnih brodova, te velik broj obrtnika i stručnih radnika, potrebnih kod takve ekspedicije. No noću prije odlaska ekspedicije (10. na 2. V. ← 415) netko je osakatio većinu Hermovih poprsja u Ateni, a sumnja je pala i na Alkibijada. Flota je već bila otplovila, kad A. bude pozvan u Atenu. On se odazove pozivu, krene natrag, ali mjesto da se vrati u Atenu, prebjegne Spartancima. Alkibijadovi savjeti Spartancima pridonijeli su porazu atenske flote pred Siracusom, gdje je atenska mornarica prvi put doživjela svoj veliki neuspjeh. Spartanci su Alkibijada lijepo primili, a on je ← 412 u njihovo ime izvojevao niz pomorskih pobjeda zajedno sa spartanskim admiralom Chalkideusom i osvojio Chios i druge otoke. Istodobno je sklopio u ime Sparte savez s maloazijskim satrapom Tisafernom protiv Atenjana. No Spartanci nisu imali u njega povjerenje, i on je ponovo zatražio vezu s rodnim gradom. U Ateni su međutim izbili nemiri, i predstavnici atenske demokratske stranke stvorili su svoju vladu na otoku Sámosu. Ona je ← 411 imenovala Alkibijada vrhovnim zapovjednikom atenske flote. A. je na čelu te flote izvojevao velike pobjede nad Spartancima: ← 410 je u bitki kod Kizika potpuno uništio peloponesku flotu. Nakon tih pobjeda zadobio je neograničeno povjerenje Atenjana, koji ga pozvaše u Atenu. Ovdje je ← 408 izabran za vrhovnog zapovjednika atenske vojske i mornarice. Glavni mu je cilj i dalje bio uništenje Sparte. U jesen ←408 isplovi A. iz pirejske luke s atenskom flotom od preko 100 ratnih brodova, sa 1500 hoplita i 150 konjanika. Alkibijadov zamjenik, vojskovođa Antion nije se, međutim, pridržavao Alkibijadovih direktiva, te je ← 407 pobijeđen kod Notiona. A. je nakon toga pobjegao iz Atene, gdje su ga smatrali krivcem za poraz. Povukao se na trački Hersonez, a prije same bitke kod Egospotoma ponudio je Atenjanima svoje usluge protiv Spartanaca. Atenjani ih ne prihvatiše i izgubiše bitku ← 405. Porazom kod Egospotama Atena je izgubila svoju slobodu i političku samostalnost. A. je poslije toga izgubio svu naklonost svojih sugrađana. Bojeći se osvete Spartanaca, povuče se u Frigiju u Maloj Aziji, gdje ga je ← 404 nedaleko od Melise, umorio perzijski satrap Farnabaz.

LIT.: G. F. Hertzberg, Alkibiades der Staatsmann und Feldherr, Halle 1853; R. Pöhlmann, Griechische Geschichte, München 1914; F. Täger, Alkibiades, Berlin 1925; A. Ferrabino, Alcibiade, Padova 1931.M. Dt.