ALGECIRAS, 36°7'N i 5°26'W, španjolski grad i luka u provinciji Cádiz na zap. obali istoimenog zaljeva (Gibraltarskog) na Sredozemnom moru, 10 km zapadno od Gibraltara (20.226 st., 1940). Ime mu potječe od arapske riječi al Djezirat, što znači otok. Algeciras su osnovali u Starom vijeku Kartažani, pa se vjerojatno u rimsko doba zvao Portus Albus. Arapi su ga zauzeli 713. U njihovu je posjedu ostao do 1344, kad ga je zauzeo Alfonzo XI. Kastiljski nakon 20 mjeseci opsjedanja. Kod opsade su sudjelovali križari gotovo iz cijele Evrope, a Mauri su tada vjerojatno prvi put u Evropi upotrebili barut. Od 1780 do 1782 bila je tu baza španjolske mornarice za opsadu Gibraltara. 1906 održavala se u Algecirasu međunarodna konferencija, koja je Francuskoj i Španjolskoj priznala kontrolu nad Marokom.

Algeciras je ribarska baza za ribolov u vodama Maroka i zimsko odmaralište s vrlo razvijenim turizmom. Luka je zaštićena 1286 m dugim lukobranom, koji nije spojen s kopnom. Dubina sidrišta na unutrašnjoj i izvanjskoj strani lukobrana iznosi 10,6—18,2 m. Na obje strane 335,3 m dugoga gata, uz koji pristaju oceanski brodovi, dubina vode iznosi 7—10,6 m. Gradi se oko 250 m dugi gat za pristajanje ribarskih brodova. Na 525 m dugom željezničkom gatu nalazi se vodovod, ali se snabdijevanje brodova vodom obavlja i pomoću cisterna-teglenica. Na željezničkom gatu nalazi se jedna dizalica od 1oo t, na trgovačkom gatu jedna električna od 6 t i jedna parna od 3 t. U luci su dva navoza (vlake), jedan 100 m dug za brodove od 100 t, i drugi 113 m dug za brodove do 500 t. Pilotaža je obavezna. Uvozi se ugljen, građevno drvo, željezo, čelik, terpentin i nafta, a izvozi pluto i voće.J. Z.

Boj pred Algecirasom. Za koalicionih ratova protiv Francuske republike došlo je pred Algecirasom 6. i 12. VII. 1801 do pomorskog okršaja između eskadre engleskog admirala Saumareza i francuskih, odnosno francusko-španjolskih brodova pod kontraadmiralom Linoisom. Nakon neuspjela pokušaja francuske eskadre admirala Ganteaumea, da iskrca pojačanja za francusku ekspedicionu vojsku u Egiptu, koju je blokirala engleska flota, uplovila su tri broda te eskadre pod Linoisom u Toulon radi izmjene bolesnih članova posade. Kada su ti brodovi u svibnju 1801 isplovili iz Toulona, da se u Cádizu sjedine sa španjolskim brodovima admirala Morena i zatim ponovo pokušaju prevesti pojačanja vojsci u Egiptu, saznao je Linois, da se pred Cádizom nalazi engleski odred od 6 linijskih brodova pod Saumarezom, te se 4. VII. sklonio u Algeciras. Dva dana kasnije tu ga je napao odred admirala Saumareza, ali Francuzima uspije uz pomoć kopnenih baterija odbiti napad. Izgubivši tom prilikom jedan brod, koji se nasukao, Saumarez uplovi u Gibraltar. U međuvremenu isplovio je admiral Moreno sa 4 španjolska i 1 francuskim brodom iz Cádiza i prihvatio brodove admirala Linoisa. Kada se sjedinjeni odred uputio prema Cadizu, ponovo ga je napao Saumarez 12. VII. u noći. U borbi je Saumarez zaplijenio jedan francuski brod, a i sam je izgubio jedan brod. Dva španjolska broda, između kojih je prošao jedan engleski brod otvorivši paljbu na obje strane, pomutnjom su otvorili paljbu jedan na drugog i međusobno se potopili. Strategijski je ovaj okršaj imao važne posljedice, jer su Francuzi nakon te borbe konačno odustali od namjere, da pošalju pomoć ekspedicionoj vojsci u Egiptu.E. V.