AKKA (hebr. Akko), 32°54'N i 35°4'E, izraelski grad i luka na sjev. obali istoimenog zaljeva; 10.695 st. (1944). Smješten na stjenovitom rtu sjeverno od gore Carmela imao je u prošlosti izvanredan strategijski položaj, jer se u njegovoj blizini ukrštavala stara obalna vojnička cesta s cestom, koja je vodila dolinom rijeke Esdraelon u unutrašnjost Levanta. Prvi put se spominje među gradovima, koje je oko ← 1500 osvojio Thutmos III. Akka je bila prastari fenički grad, koji je u ← VII. st. bio pod vlašću grada Tira, ali ga je za vrijeme ustanaka Izraelaca i Feničana protiv Asiraca (u VIII. i ← VII. st.) osvojio i uništio Salmanasar IV. Nakon propasti Perzijske države, naselio je u nj Ptolomej II. Grke i otada se zove Ptolomais. God. 65 došao je kao Colonia Ptolomais pod vlast Rimljana, a 638 pod vlast Arapa; 1198 bio je pod imenom St. Jean d'Acre vojna križarska luka pod upravom Hospitalskog viteškog reda. Od 1918 pripada Palestini, a od 1948 Izraelu.

Akka je bila privredna luka ne samo za palestinsku pokrajinu Galileju, koja se nalazi u njezinu neposrednom zaleđu, nego i za oaze Damaska i Haurana. Siromašno i teško pristupačno područje Galileje, močvarne i nezdrave ravnice južno od grada i polagano zamuljivanje luke oslabilo je ekonomsku važnost grada, pa kad je k tome 1896 bila sagrađena željeznica iz Damaska u Bejrut, a 1906 iz Damaska u Haifu, izgubila je Akka potpuno svoju ekonomsku i prometnu važnost, koju je preuzela Haifa. Akka služi zbog pličine luke (3,6 m) samo za lokalnu trgovinu žita, sezamova sjemena i ulja, a voće se izvozi u Bejrut. Veći brodovi sidre u zaljevu 0,25 nm daleko od obale.I. C.

Vojna povijest. Zbog povoljnog geografskog i strategijskog položaja grada, a i stoga, što mu je luka prirodno bolje zaštićena od ostalih luka na otvorenoj sirijskoj i palestinskoj obali, A. je već u najstarije doba imala veliko vojničko i ekonomsko značenje, te su se oko nje u starim vremenima vodile česte borbe. Prve vijesti o gradu potječu još iz ← XV. st., kad su ga zauzeli Egipćani, a zatim se spominje sve češće u povijesti Babilonaca, Izraelićana, Asiraca, Perzijanaca, Grka, Makedonaca, Egipćana i Rimljana kao važna luka, koja često mijenja gospodare i služi kao točka za iskrcavanje i polazna baza kod različnih invazionih pothvata. Akka 638 dolazi u posjed Arapa, a za I. križarske vojne Baldwin I. zauzme 1104 grad uz pomoć genoveške flote. Za daljnjih križarskih ratova zauzeo je Akku 1187 egipatsko-sirijski sultan Saladin, ali već 1191 opet mu je oduzmu križari pod vodstvom Guy de Lusignana i Rikarda Lavljega Srca. Kršćani drže Akku do 1291, kad su križari definitivno napustili Siriju i Palestinu. Za vrijeme ratova između Mletaka i Genove 1257 došlo je pred Akkom do sukoba između jakih protivničkih flota: svaki je protivnik raspolagao sa 53 broda. Borba se završila porazom Genovežana. Kad su Osmanlije, pobijedivši egipatsko-sirijske sultane, prodrli na obale Sredozemnog mora, zauzmu 1517 i Akku. Napoleon je 1799 na povratku iz Egipta opsjedao grad, koji se uz pomoć engleskog flotnog odreda pod kapetanom Sidneyom Smithom uspješno obranio. 1832, kad je egipatski vojskovođa Ibrahim paša došao s vojskom u Siriju, zauzme i Akku, koja ostaje pod njegovom vlašću do 1840. Kad je Turska uz pomoć saveznika (Velike Britanije, Austrije i Francuske) obnovila neprijateljstva, da bi ponovo zauzela Siriju, saveznička flota 4. XI. 1840 bombardira i zauzme grad, koji se vraća Turskoj i ostaje pod njenom vlašću do kraja I. svjetskog rata.V. K.