DVODIHALICE (Dipnoi), red riba, čiji su brojni pređi davno izumrli, te se do danas održalo svega nekoliko osamljenih vrsta. Ove ribe imaju za disanje, osim škrga, i jedno ili dva pluća, kojima mogu disati zrak. Kostur im je gotovo sasvim hrskavičav, a čeljusni skelet i kralješci su nepotpuni. Dva para parnih peraja imaju neobično produljen oblik; kod odraslih su dvodihalica neparne leđne i podrepne peraje izražene tek niskim porubom. Koža je pokrivena okruglim ljuskama, koje su kod nekih vrsta zakržljale. S leđne strane jednjaka nalaze se plućne kesice. Te su vezane kratkim kanalom s usnom šupljinom, odakle se nastavlja veza s otvorenim nosnicama tako, da zrak izravno komunicira s plućima. U vezi s razvojem pluća izmijenjen je i krvotok ovih riba, pa se dio venozne krvi odvaja u pluća umjesto u škrge, a u plućima se pročišćuje i odlazi s arterijskom krvi u srčanu pretklijetku. U srcu se također opaža početak uzdužne pregradnje, što je kod vodozemaca još više napredovalo. Ličinke dvodihalica imaju 4 para vanjskih škrga, nalik škrgama vodozemaca, a kod afričke dvodihalice zadržavaju se ostaci tih vanjskih škrga trajno. D. imaju pored toga trajno i unutrašnje škrge, kojih se otvori nalaze ispred prsnih peraja. Pluća odgovaraju morfološki plivaćem mjehuru ostalih riba.

D. žive u rijekama i barama tropskih krajeva, gdje se vode za vrijeme žege usmrde ili presahnu, i tada ne mogu normalno disati škrgama. Stoga se d. zakopaju u mulj, gdje zapadaju u »ljetni san« te dišu samo plućima. Davni pređi ovih riba živjeli su u vrućoj klimi, u vodama velikog antarktičkog kopna, koje se kasnije razdijelilo na današnja tri južna kontinenta: Afriku, Australiju i Južnu Ameriku. Tu su se potomci dvodihalica dalje razvijali i, prilagodivši se novim životnim prilikama, zadržali uglavnom svoj prastari izgled kao živi svjedoci razvoja i promjena na Zemlji. Danas žive još samo tri predstavnika ovih »živih fosila«: Doko (Protopterus annectens) živi u tropskim afričkim vodama, gdje se u doba suše ukopa u mulj, smota u klupko i obavije sluzi, da se ne osuši. Od površine mulja do nosnog otvora ostavlja samo uzak otvor za disanje atmosferskog zraka. Boje je maslinasto-zelene sa rijetko posutim crnim točkama, a naraste do 65 cm. Američki je predstavnik Karamuru (Lepidosiren paradoxa), koji živi u tropskim rijekama Brazila. Ova dvodihalica naraste i preko 1 m u duljinu, a odlikuje se trajnim vanjskim škrgama. U australskim vodama živi Baramunda (Ceratodus forsterii), koja može narasti i do 2 m u duljinu. Baramunda se javlja samo u dvije rijeke u Queenslandu, i to u smrdljivim, mirnim rukavima. Svako pola sata izlazi na površinu da udahne atmosferski zrak. Ova riba ima samo jednu plućnu kesicu, a čitavo joj je tijelo pokriveno velikim nazubljenim ljuskama.

Iako ove ribe ne žive u moru i nemaju nikakva značenja za ribarstvo, naučno su vrlo važne, jer pokazuju smjer, kojim su se razvijali vodeni kralješnjaci u kopnene.S. Ča.